Općenito

Visina iznosa za izdržavanje bračnog druga, određena na temelju osobnog dohotka ostvarenog u inozemstvu, ne predstavlja diskriminaciju prema Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
• Odluka broj U-11/00 od 18. i 19. kolovoza 2000. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 6/01

Članak 14. Europske konvencije štiti osobe (uključujući i pravne osobe) koje se nalaze u „podudarnim situacijama" od diskriminirajućih razlika u tretmanu, a u smislu članka 14. Europske konvencije, tretman se smatra diskriminirajućim ako nema „cilja i razumnog opravdanja", tj. ako ne ide u pravcu legitimnog cilja i ako ne postoji razuman odnos proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se pokušava ostvariti.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-98/03 od 27. listopada 2004. godine, stavak 34., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 15/05, redovni sudovi su u istoj činjenično-pravnoj situaciji odlučili drugačije u odnosu na apelanta i druge radnike tuženog o pasivnoj legitimaciji tuženog

U konkretnom slučaju protiv apelanata je pokrenut i okončan kazneni postupak u skladu sa zakonskim nadležnostima javnog tužitelja i suda, a činjenica da postupak nije pokrenut i protiv druge osobe, za koju apelanti smatraju da je također odgovorna, ne daje osnovu za zaključak o njihovoj diskriminaciji.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-612/04 od 30. studenog 2004. godine, stavak 37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 19/05, kazneni postupak, primanje mita, nema povrede članka 14. Europske konvencije ni članka II/4. Ustava BiH

Svako različito postupanje se smatra diskriminacijskim ako nema razumno i objektivno opravdanje, odnosno ako ne slijedi zakoniti cilj ili ako nema razumnog odnosa proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići.
Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-420/04 od 18. siječnja 2005. godine, stavak 23., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 40/05, radno-pravni status, nema povrede članka 14. Europske konvencije ni članka II/4. Ustava BiH;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj U-43/03 od 17. svibnja 2004. godine, stavak 40., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 34/04, parnični postupak radi konstituiranja stanarskog prava

Diskriminacija podrazumijeva različit tretman u uživanju prava i sloboda između pojedinaca odnosno skupina, a ne u odnosu na samog pojedinca u više različitih situacija.
• Odluka o meritumu broj AP-825/04 od 13. rujna 2005. godine, stavak 33., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 3/06, postupak utvrđivanja obveza plaćanja zateznih kamata na novčana potraživanja, različita primjena zakonskih odredbi koje se odnose na određivanje visine zateznih kamata, nema povrede članka 14. Europske konvencije ni članka II/4. Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da su neutemeljeni apelantovi navodi o diskriminaciji u predmetnom postupku iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi s pravom na socijalno osiguranje iz članka 9. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima jer je sporazum, koji je primijenjen u konkretnom slučaju, rezultat ustavne i zakonske regulative mirovinskog sustava u Bosni i Hercegovini, čijom primjenom je nužno došlo do razlika u pojedinačnim mjesečnim iznosima mirovina.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-759/08 od 9. veljače 2011. godine, stavak 67., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 41/11, zahtjev za prelazak iz Fonda RS u Fond FBiH – vodeća, nema povrede članka 14. Europske konvencije ni članka II/4. Ustava BiH;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1071/09 od 22. veljače 2011. godine, stavak 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 47/11

Ustavni sud smatra da osporenim odlukama nije povrijeđeno apelantovo pravo na nediskriminaciju u svezi s pravom na jednakost supružnika iz članka 5. Protokola broj 7 uz Europsku konvenciju jer iz običnog jezičnog tumačenja relevantnih odredbi Obiteljskog zakona, na kojima su utemeljene osporene odluke, proizlazi različit tretman roditelja s kojim dijete živi i onog koji ima pravo da s djetetom ostvaruje osobni i neposredni kontakt, a koja distinkcija je prevashodno napravljena zbog interesa djeteta koji, dakle, imaju prevagu nad interesima bilo kojeg roditelja.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3557/08 od 9. studenog 2011. godine, stavak 56.;
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4468/11 od 27. lipnja 2012. godine, stavak 54., razvod, staranje o djetetu, nema povrede članka 14. Europske konvencije ni članka II/4. Ustava BiH

Nije povrijeđeno apelantičino pravo na nediskriminaciju iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi s pravom na obiteljski život iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije s obzirom na to da postoji objektivno i razumno opravdanje za različit tretman tuženog s kojim djeca žive u odnosu na prava apelantice s kojom djeca ne žive.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4468/11 od 27. lipnja 2012. godine, stavak 53., razvod, staranje o djetetu, nema povrede članka 14. Europske konvencije ni članka II/4. Ustava BiH

Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi s pravom na pristup sudu kao segment prava na pravično suđenje iz članka II/3.(е) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je apelantova tužba odbačena kao nedopuštena u smislu odredbe članka 43. Obiteljskog zakona FBiH koja je diskriminirajuća jer dovodi do različitog tretmana apelanta prema spolu, a da za takav različit tretman nema razumnog i objektivnog opravdanja.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-369/10 od 24. svibnja 2013. godine, stavak 38., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 51/13, dozvoljenost podnošenja tužbe za razvod braka, povreda članka 14. Europske konvencije i članka II/4. Ustava BiH u svezi sa člankom II/3.(е) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije

Ustavni sud zaključuje da su sudovi, primjenom Zakona o nasljeđivanju iz 1980. godine, bez uvažavanja opredjeljenja iz Obiteljskog zakona FBiH iz 2005. godine o dosljednom izjednačavanju izvanbračne zajednice, koja traje više od tri godine, s bračnom zajednicom u svim pravima i obvezama, uključujući i imovinska prava, i odbijanjem apelantova zahtjeva da mu se prizna pravo da kao nasljednik prvog nasljednog reda sudjeluje u ostavinskom postupku, prekršili zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije u svezi s pravom na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4207/13 od 30. rujna 2016. godine, stavak 37., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 83/16, povreda članka 14. Europske konvencije i članka II/4. Ustava BiH u svezi sa člankom II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju

Ustavni sud ukazuje da je u konkretnom slučaju (u kojem je, između ostalog, odbijen kao neutemeljen apelantov tužbeni zahtjev da mu se isplati određeni novčani iznos na ime neisplaćene naknade za odvojeni život i smještaj za određeno razdoblje) primijenjen Zakon o plaćama i drugim naknadama sudaca i tužitelja u Federaciji BiH, za koji je, kada je u pitanju državna razina, Ustavni sud već utvrdio (vidi odluke Ustavnog suda br. U-7/12 i U-29/13) da nije u skladu s odredbama članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u svezi sa člankom 14. Europske konvencije, člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju i člankom 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima jer ne sadrži, između ostalog, odredbe u pogledu naknada na ime odvojenog života i troškova smještaja tijekom rada. Slijedom navedenog, primjenjujući praksu iz predmeta br. U-7/12 i U-29/13 na konkretan slučaj, budući da se de facto radi o zakonima s gotovo identičnim relevantnim sadržajem samo na različitim razinama (u konkretnom slučaju u pitanju je Federacija Bosne i Hercegovine), Ustavni sud je mišljenja da je osporena presuda utemeljena na Zakonu o plaćama koji zbog toga što ne sadrži odredbe koje reguliraju naknadu na ime odvojenog života i troškova smještaja nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom, na koji način su povrijeđena apelantova prava iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine i članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno članka 14. Europske konvencije, članka 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju, kao i članka 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
• Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2985/19 od 8. srpnja 2021. godine, stavak 53., potraživanja iz radnih odnosa

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.