Načelo neposrednog izvođenja dokaza u drugom stupnju • Temeljenje presude na iskazu jednog svjedoka • Izostanak neposredne procjene pouzdanosti svjedoka • Povreda članka 6. stavak 1. Konvencije

Činjenice i navodi podnositelja predstavki

Podnositelji predstavki su trenutno u zatvoru u Nizozemskoj.

Na obali nasipa u Amsterdamu pronađeno je tijelo K. E. Forenzičnom istragom utvrđeno je da je žrtva umrla od jedne ili više ubodnih rana te da je ubijena u svom stanu u Rotterdamu. Analizom telekomunikacijskih podataka utvrđeno je da je X u relevantno vrijeme boravio u stanu žrtve, zbog čega je postao osumnjičeni.

Nakon uhićenja, X je tijekom ispitivanja iznio iskaz kojim je za ubojstvo teretio podnositelje predstavki. Na temelju njegovih inkriminirajućih iskaza podnositelji predstavki su uhićeni, te optuženi za ubojstvo s predumišljajem i nezakonito uklanjanje tijela. X je ponovno ispitan pred istražnim sucem, u prisustvu odvjetnika podnositelja predstavki, koji su zajedno s javnim tužiteljem imali mogućnost da ga ispituju o njegovim ranijim iskazima i okolnostima ubojstva i naknadnog odlaganja tijela.

Na suđenju pred Okružnim sudom u Amsterdamu podnositelji predstavki su negirali svoju umiješanost u navodna kaznena djela, iznijeli drugačiju verziju događaja od one koju je u svojim iskazima dao X te izjavili da nikada nisu sreli žrtvu.

Okružni sud je tijekom postupka ispitao vjerodostojnost i pouzdanost iskaza X, kao i iskaza samih podnositelja predstavki. Imajući u vidu da nije bilo odlučujućih forenzičnih dokaza koji bi potvrdili njihovu umiješanost u ubojstvo ili ubojstvo iz nehata, sud je ocijenio da se predmet u bitnom svodi na procjenu pouzdanosti iskaza X i kredibiliteta obrana podnositelja predstavki.

Okružni sud je podnositelje predstavki proglasio krivima za zajedničko i nezakonito uklanjanje tijela, ali ih je oslobodio optužbi za ubojstvo i ubojstvo iz nehata, te im je izrečena kazna zatvora u trajanju od po dvije godine. Sud je zaključio da iskazi X nisu bili dovoljno pouzdani da bi se na temelju njih, izvan razumne sumnje, utvrdila umiješanost podnositelja predstavki u ubojstvo ili ubojstvo iz nehata.

Apelacijski sud u Amsterdamu je poništio presudu Okružnog suda i osudio podnositelje predstavki na kaznu zatvora od po 13 godina za zajedničko izvršenje ubojstva iz nehata i nezakonito odlaganje tijela. Apelacijski sud je odbacio zahtjev drugog podnositelja predstavke za ponovno ispitivanje X i prvog podnositelja predstavke smatrajući da zahtjev nije bio dovoljno potkrijepljen. Apelacijski sud je u obrazloženju presude naveo da iskaz podnositelja predstavki nije vjerodostojan, te dalje utvrdio da su izjave X u važnim aspektima dovoljno potkrijepljene drugim dokazima.

Podnositelji predstavki su izjavili revizije Vrhovnom sudu. Drugi podnositelj je prigovorio da Apelacijski sud nije dao dovoljno razloga za odbijanje zahtjeva za ponovno ispitivanje svjedoka X i prvog podnositelja. Oba podnositelja predstavki su, pozivajući se na članak 6. Europske konvencije, tvrdili da je Apelacijski sud bio dužan po službenoj dužnosti pozvati X i ispitati ga kao svjedoka, posebno imajući u vidu da je njegova izjava predstavljala odlučujući dokaz.

Vrhovni sud je potvrdio presudu Apelacijskog suda u Amsterdamu utvrdivši da je obrazloženje Apelacijskog suda u odnosu na odbijanje ponovnog ispitivanja svjedoka X adekvatno i dovoljno opravdano. U odnosu na žalbene navode podnositelja predstavki u svezi sa člankom 6. Europske konvencije, Vrhovni sud je naveo da navedeni članak ne sprečava Apelacijski sud da se osloni na izjave X kao dokaz, te je naglasio da je Apelacijski sud iznio dovoljne razloge za utvrđivanje pouzdanosti izjava X koje su potvrđene objektivnim dokazima.

Podnositelji predstavki su se pred Europskim sudom žalili da im je uskraćeno pravično suđenje jer su, nakon što su oslobođeni zbog nepouzdanosti svjedoka X, osuđeni u žalbenom postupku, a da žalbeni sud nije izravno saslušao tog svjedoka. Drugi podnositelj predstavke se žalio i da mu je uskraćeno pravo da osobno ispita svjedoka X pred žalbenim sudom koji ga je konačno osudio, čime je povrijeđen članak 6. stavak 3. točka (d).

Odluka Europskog suda

Europski sud je napomenuo da u slučajevima kada se osuđujuća presuda temelji isključivo ili u odlučujućoj mjeri na iskazu svjedoka koji nije prisutan na suđenju postupak se mora podvrgnuti najdetaljnijem ispitivanju, te utvrditi postoje li dovoljni čimbenici protuteže, uključujući i mjere koje omogućavaju pravičnu i pravilnu procjenu pouzdanosti tih dokaza.

Europski sud je naveo da se Apelacijski sud oslanjao isključivo na transkripte iskaza svjedoka X, čiji su kredibilitet dosljedno osporavali podnositelji predstavki, a za kojeg je prvostupanjski sud izričito utvrdio da je nepouzdan. Također, Europski sud je naglasio da nijedan od sudaca koji su osudili podnositelje predstavki nije osobno saslušao svjedoka. Europski sud je ponovio da oni koji snose odgovornost za utvrđivanje krivice ili nevinosti optuženog, u načelu, trebaju biti u mogućnosti osobno saslušati svjedoke i procijeniti njihovu pouzdanost.

U svjetlu navedenih nalaza, Europski sud je primijetio da je odlučujuća težina dana iskazu svjedoka X, koji je bio ključan za utvrđivanje krivice podnositelja predstavki, dok je njegov kredibilitet bio izričito osporavan. Istodobno, Apelacijski sud je imao punu nadležnost nad ispitivanjem činjenica i krivnje podnositelja predstavki, a da pri tome nije ispoštovao načelo neposrednosti.

U tim okolnostima, Europski sud je zaključio da su zahtjevi pravičnog suđenja zahtijevali ponovno saslušanje svjedoka. Propust da se to učini ne može se ispraviti preispitivanjem ograničenim na pravna pitanja, a Vrhovni sud nije ispravio situaciju vraćanjem predmeta Apelacijskom sudu na novo ispitivanje svjedoka, te se takva žalba, stoga, ne može smatrati dovoljnom zaštitom za očuvanje ukupne pravičnosti postupka. Europski sud je zaključio da je došlo do povrede članka 6. stavak 1. Europske konvencije.