Ograničenje roditeljskih prava podnositeljice predstavke i uskraćivanje kontakta s djecom na temelju rodnog identiteta • Pretežno oslanjanje na nalaze psihijatrijskih stručnjaka bez detaljne provjere, unatoč nedostatku pratećih naučnih istraživanja o transrodnom roditeljstvu i dokazivoj šteti za djecu • Diskriminacija na temelju rodnog identiteta • Povreda čl. 8. i 14. u svezi sa člankom 8. Europske konvencije
Činjenice i navodi podnositeljice predstavke
Podnositeljica predstavke je postoperativno transrodna žena. Podnijela je predstavku u svoje ime i u ime svoje biološke djece. Podnositeljica predstavke, čiji je spol u to vrijeme bio službeno zabilježen kao „muški“, vjenčala se sa gđom N. Brak je razveden u lipnju 2015. godine. Prema sporazumu između bivših supružnika, djeca su ostala kod gđe N., a podnositeljica predstavke se složila da djeci isplaćuje alimentaciju. Do prosinca 2016. godine podnositeljica predstavke je redovito posjećivala djecu. Tijekom posjeta se predstavljala kao muškarac i nosila mušku odjeću jer bi se, u suprotnom, gđa N. protivila posjetima. Od prosinca 2016. godine gđa N. je počela odbijati posjete podnositeljice predstavke.
Gđa N. je 9. siječnja 2017. godine pokrenula sudski postupak s ciljem ograničavanja roditeljskih prava podnositeljice predstavke. U svojim podnescima je navela da je podnositeljici predstavke dijagnosticiran „transseksualizam“, poremećaj mentalnog zdravlja, da je potom prošla kroz tranziciju iz muškog u ženski spol, te da je nakon toga rijetko imala kontakt s djecom. Također je navela da su ti događaji prouzrokovali nepopravljivu štetu mentalnom zdravlju i moralu djece, te da bi mogli iskriviti njihovu percepciju obitelji, dovesti do kompleksa inferiornosti, maltretiranja u školi i mogli bi ih izložiti informacijama o „netradicionalnim seksualnim odnosima“, pri čemu je širenje takvih informacija zabranjeno maloljetnicima. Podnositeljica predstavke je tvrdila da je održavala bliski kontakt s djecom sve dok gđa N. nije počela to opstruirati. Podnositeljica predstavke je podnijela protutužbu tražeći od sudova da utvrde pravila o pravima posjeta i komunikaciji između roditelja. Okružni sud Ljublinski u Moskvi naložio je forenzičnopsihijatrijsku, seksološku i psihološku procjenu podnositeljice predstavke i njezine djece. U izvješću je navedeno da će informacije o promjeni spola podnositeljice predstavke imati negativan utjecaj na djecu. Okružni sud je donio presudu kojom je ograničio roditeljska prava podnositeljice predstavke i odbio njezinu protutužbu.
Podnositeljica predstavke je tražila alternativnu stručnu procjenu privatnog psihijatra, koji je u izvješću zaključio da transseksualizam ne predstavlja opasnost za djecu i ne može biti prepreka njihovom odgoju. U izvještaju je navedeno da zaključci sudskomedicinske procjene nisu bili obrazloženi niti pouzdani s obzirom na to da bili utemeljeni isključivo na jednoj studiji, koju su znanstvenici oštro kritizirali, a ignorirali su brojne studije koje dokazuju suprotno. Podnositeljica predstavke je izjavila žalbu Gradskom sudu u Moskvi, koji je tu žalbu odbio, te se složio sa zaključcima prvostupanjskog suda i napomenuo da je negativan utjecaj kontakta podnositeljice predstavke s djecom na njihovo psihičko zdravlje i razvoj dovoljno dokazan. Gradski sud u Moskvi i Vrhovni sud Ruske Federacije odbili su žalbe podnositeljice predstavke.
Prema navodima podnositeljice predstavke, gđa N. je promijenila mjesto boravka i podnositeljica predstavke nema nikakve informacije o djeci.
Pozivajući se na čl. 8. i 14., podnositeljica predstavke je pred Europskim sudom prigovorila da ograničenje njezinih roditeljskih prava nije bilo nužno u demokratskom društvu te da je bilo diskriminirajuće.
Ocjena Europskog suda
Članak 8. Europske konvencije
Europski sud je predstavku razmatrao samo u odnosu na dio koji je podnositeljica predstavke podnijela u svoje ime. Dio predstavke podnesen u ime njezine djece je odbačen.
Europski sud je naveo da su domaći sudovi prilikom donošenja odluke o ograničavanju roditeljskih prava i kontakta podnositeljice predstavke s djecom dali značajnu težinu psihijatrijskim stručnim procjenama, bez detaljne analize tih nalaza u specifičnim okolnostima cijele obiteljske situacije. Sa zabrinutošću je primijetio da su stručnjaci sami eksplicitno priznali nedostatak znanstvenih istraživanja koja podržavaju zaključke i očigledan nedostatak objašnjenja o tome kako bi kontakt podnositeljice predstavke s djecom mogao negativno utjecati na njihovo psihičko zdravlje.
Europski sud smatra da domaći sudovi prilikom donošenja odluke nisu proveli dubinsku analizu cjelokupne obiteljske situacije i nisu dali dovoljnu težinu pravima podnositeljice predstavke. Također je istaknuo da je dobro poznato da mjere koje potpuno lišavaju podnositeljicu predstavke obiteljskog života s djecom nisu u skladu s ciljem njihovog ponovnog spajanja te da bi ih trebalo „primjenjivati samo u izuzetnim okolnostima i mogle bi biti opravdane samo ako su motivirane preovlađujućim zahtjevom koji se odnosi na najbolji interes djeteta“. U ovom slučaju, na zahtjev majke djece, domaći sudovi primijenili su najrestriktivniju moguću mjeru i podnositeljicu predstavke potpuno lišili bilo kakvog kontakta s djecom.
Europski sud je primijetio da su treće strane u svojim podnescima spomenule postojanje mjera i dobrih praksi koje bi se mogle koristiti za pomoć djeci čiji su roditelji prošli kroz promjenu spola. Međutim, Europski sud je naveo da nije smatrao prikladnim razmatrati postojanje manje restriktivnih sredstava niti podržati bilo koje od njih s obzirom na to da domaći sudovi nisu uspjeli dokazati da je postojala odgovarajuća osnova za ograničenje. Europski sud je istaknuo da domaći sudovi nisu izvršili uravnoteženu i razumnu procjenu odgovarajućih interesa na temelju dubinske analize cjelokupne obiteljske situacije i drugih relevantnih čimbenika, te je zaključio da je došlo do kršenja članka 8. Konvencije.
Članak 14. u svezi sa člankom 8. Europske konvencije
U svezi s navodima podnositeljice predstavke da je ograničenje njezinih roditeljskih prava bilo diskriminirajuće s obzirom na to da je njezina promjena spola poslužila kao jedina osnova za to ograničenje, Europski sud je napomenuo da, unatoč mjerama opreza koje su poduzeli domaći sudovi navodeći da njihove odluke nisu utemeljene na tranziciji podnositeljice predstavke, već na potencijalno štetnom utjecaju na njezinu djecu, neizbježan zaključak je da je njezin rodni identitet bio u centru razmatranja i bio je prisutan u svakoj fazi sudskog postupka. Europski sud je zaključio da je utjecaj rodnog identiteta podnositeljice predstavke bio odlučujući čimbenik koji je doveo do odluke o ograničavanju njezinog kontakta s djecom.
Europski sud je naveo da je podnositeljica predstavke stoga tretirana drugačije od drugih roditelja koji također traže kontakt sa svojom djecom, ali čiji rodni identitet odgovara njihovom spolu pri rođenju. Europski sud je naglasio da se domaći sudovi nisu bavili ispitivanjem moguće opasnosti za djecu, prirodom i težinom ograničenja roditeljskih prava, posljedicama koje bi to moglo imati po zdravlje i razvoj djece ili bilo kojih drugih relevantnih okolnosti. U odsustvu takvih relevantnih razmatranja, domaći sudovi su svoje odluke utemeljili na navodnom mogućem negativnom utjecaju promjene spola podnositeljice predstavke na njezinu djecu. Europski sud je dalje naglasio da se razlozi koje su iznijele vlasti i dokazi predočeni u prilog njihovom stajalištu nisu mogli smatrati uvjerljivim i dovoljnim da dokažu postojanje bilo kakve moguće štete po razvoj djece i da opravdaju ograničenje roditeljskih prava podnositeljice predstavke.
Europski sud je zaključio da su se, ograničavajući roditeljska prava i kontakt podnositeljice predstavke s njezinom djecom bez pravilne procjene moguće štete za djecu, domaći sudovi oslonili na njezinu promjenu spola, izdvojili je na temelju njezinog statusa transrodne osobe i napravili razliku koja nije bila opravdana u svjetlu postojećih standarda Konvencije.
Europski sud je zaključio da je došlo do kršenja članka 14. Europske konvencije u vezi sa člankom 8.
