Privatni život • Pripadnici službe osiguranja tajno snimali razgovor sutkinje u njezinom uredu, što je iskorišteno kao dokaz u kaznenom postupku • Propust da se ispita zakonitost i proporcionalnost osporenog miješanja na način koji pruža dovoljne mjere zaštite od neopravdanog zadiranja u prava podnositeljice predstavke iz članka 8. Europske konvencije • Kršenje članka 8. Europske konvencije

Činjenice predmeta i navodi podnositeljice predstavke

Podnositeljica predstavke je u relevantno vrijeme bila zadužena kao sudac za postupanje u dva prekršajna predmeta. Regionalni odjel Službe sigurnosti Rivne je u oba predmeta tajno u uredu podnositeljice predstavke snimio njezine razgovore s optuženim, odnosno sa srodnicima optuženog. Služba sigurnosti je nakon toga sastavila izvješća o rezultatima mjere tajnog nadzora, odobrene odlukom Žitomirskog regionalnog apelacijskog suda od 8. kolovoza i 7. studenog 2008. godine. Prema transkriptu razgovora, podnositeljica predstavke je od optuženih primila mito.

Protiv podnositeljice predstavke pokrenut je kazneni postupak zbog sumnje na primanje mita. Sud u Netišinu je podnositeljicu predstavke proglasio krivom po dvije točke optužnice za podmićivanje i osudio je na pet godina zatvora, uvjetno, i jednogodišnju zabranu obavljanja sudskih i državnih funkcija. Apelacijski sud je potvrdio osudu podnositeljice predstavke, uz prekvalifikaciju jednog od kaznenih djela. Vrhovni sud je potvrdio odluku Apelacijskog suda navodeći da je vijeće Apelacijskog suda ispitalo odluke kojima su odobrene mjere tajnog nadzora u odnosu na podnositeljicu predstavke, zajedno s drugim materijalom u spisu predmeta. Tijekom 2014. godine podnositeljica predstavke je zbog kaznene osude razriješena dužnosti suca.

Tijekom postupka pred domaćim sudovima problematiziralo se pitanje nedostatka u spisu predmeta sudske odluke kojom se odobrava mjera tajnog nadzora zbog njezine tajnosti te njezinog ispitivanja od suca koji ima posebnu sigurnosnu dozvolu.

Podnositeljica predstavke se žali, između ostalog, da je tajno audio i videosnimanje njezinih razgovora bilo nezakonito i nerazmjerno, te da je predstavljalo miješanje u njezino pravo na poštovanje privatnog života u smislu članka 8. Europske konvencije.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je ukazao da je suština pritužbe podnositeljice predstavke da nacionalni sudovi nisu provjerili zakonitost traženih tajnih mjera i da joj nije omogućen pristup sudskim odlukama o nadzoru.

Europski sud je primijetio da su, u skladu sa Zakonom o operativno-istražnim aktivnostima, koji je bio na snazi u relevantno vrijeme, tajne mjere, uključujući i „korištenje drugih tehničkih sredstava za pribavljanje informacija“, morale biti odobrene sudskom odlukom.

U konkretnom slučaju, Žitomirski regionalni apelacijski sud je 8. kolovoza i 7. studenog 2008. godine odobrio tajno snimanje podnositeljice predstavke. Međutim, kako su samo snimci napravljeni prema odluci od 7. studenog 2008. godine korišteni kao dokazi protiv podnositeljice predstavke, Europski sud je ispitao pitanje zakonitosti miješanja u pravo podnositeljice predstavke na poštovanje njezinog privatnog života, te nužnost i proporcionalnost samo u odnosu na tu odluku.

Europski sud je primijetio da su podnositeljica predstavke i njezin odvjetnik zatražili od Apelacijskog suda da im omogući pristup spisu predmeta iz operativne istrage broj 1208, uključujući i odluku od 7. studenog 2008. godine. Međutim, s obzirom na to da su relevantni materijali bili povjerljivi i da ni podnositeljica predstavke ni njezin zastupnik nisu imali posebnu dozvolu, podnositeljica predstavke se morala složiti s tim da Apelacijski sud pregleda spis predmeta broj 1208 u svom Odjelu za sigurnost.

Europski sud je odbacio argument Vlade da se podnositeljica predstavke odrekla prava da pokrene pitanje zakonitosti odluka kojima se odobrava tajni nadzor jer je pristala da vijeće Apelacijskog suda pregleda spis predmeta broj 1208 u svom Odjelu za sigurnost, te da je time pristala na zaključke Apelacijskog suda o zakonitosti tih odluka. Europski sud je utvrdio da, u slučaju da se podnositeljica predstavke i nije složila s tim da Apelacijski sud pregleda dokumente  u svom Odjelu za sigurnost, to ne bi utjecalo na zabranu pristupa tim dokumentima s obzirom na to da je, prema zakonima o državnim tajnama, sigurnosna služba ta koja ima ovlasti da građaninu odobri sigurnosnu dozvolu za pristup državnim tajnama, i to tek nakon procesa provjere.

Europski sud je primijetio da Apelacijski sud nije razmatrao pitanje jesu li postojali uvjerljivi razlozi za zadržavanje relevantnih sudskih odluka o nadzoru kao tajnih nakon što su mjere tajnog nadzora završene, niti je komentirao može li se s relevantnih dokumenata barem djelomično ukloniti oznaka tajnosti.

Europski sud je ponovio da su domaći sudovi, kada se bave zahtjevom za odobrenje tajnog nadzora, dužni osigurati odgovarajuću ravnotežu interesa subjekta nadzora i javnih interesa. Dalje, subjektima nadzora treba odobriti pristup dokumentima, osim ako ne postoje uvjerljivi razlozi za uskraćivanje pristupa.

U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se nije razmatralo postoje li uvjerljivi razlozi da se predmetni dokumenti u potpunosti drže povjerljivim i da se podnositeljici predstavke uskrati pristup dokumentima, vlasti nisu uspjele osigurati važnu zaštitu u svezi sa zakonitošću mjera nadzora.

Europski sud je dalje primijetio da je Apelacijski sud ograničio svoju pravnu analizu pitanja zakonitosti i proporcionalnosti miješanja samo na opće uvjete. Nije jasno je li Apelacijski sud provjerio postojanje relevantnih i dovoljnih razloga koji opravdavaju tajni nadzor podnositeljice predstavke. Također nije jasno jesu li priroda, opseg i trajanje miješanja bili opravdani, posebno uzimajući u obzir činjenicu da je predmet nadzora broj 1208 otvoren 20. veljače 2008. godine i da je stoga podnositeljica predstavke bila pod tajnim nadzorom oko godinu dana.

Dakle, navedena pitanja ostala su bez odgovora u postupku pred Europskim sudom dijelom i zbog činjenice da je do 2023. godine, kada su stranke razmijenile zapažanja, spis predmeta nadzora broj 1208 već bio uništen u skladu s relevantnim domaćim pravilima. Iako nema razloga za sumnju da je odluka od 7. studenog 2008. godine o odobravanju tajnog nadzora ureda podnositeljice predstavke imala činjeničnu i pravnu osnovu, Europski sud je smatrao da domaći sudovi u razdoblju 2014.–2015. godina nisu ispitali zakonitost i proporcionalnost miješanja na način koji pruža dovoljne mjere zaštite od neopravdanog zadiranja u prava zaštićena člankom 8. Europske konvencije. Utvrdio je da je došlo do kršenja članka 8. Europske konvencije.