Obiteljski život • Prestanak roditeljskog prava podnositeljice predstavke nad njezinim djetetom u dobi od dvije godine i deset mjeseci • Propust nadležnih organa da provedu detaljnu analizu ranjivosti djeteta • Nije dan dovoljan značaj zaštiti obiteljskog života podnositeljice predstavke i njezinog djeteta • Kršenje članka 8. Konvencije
Činjenice predmeta i navodi podnositeljice predstavke
Odlukom Okružnog suda ukinuta su roditeljska ovlaštenja podnositeljici predstavke i za staratelja njezinom djetetu imenovan je Specijalizirani institut za zaštitu mladih. Podnositeljica predstavke podnijela je žalbu Apelacijskom sudu. U žalbi je, između ostalog, navela da zaključak suda da ona ne može preuzeti odgovornost za brigu o svom djetetu nije potkrijepljen, da nije bilo odgovarajućeg ispitivanja njezinih roditeljskih sposobnosti te da je jedini razlog za ukidanje roditeljskog prava bio istek „prihvatljivog vremena“. U odgovoru na žalbu Odbor za zaštitu mladih (u daljnjem tekstu: Odbor) naveo je da je „prihvatljivo vrijeme“ isteklo ističući da je dijete boravilo u hraniteljskoj obitelji od listopada 2015. godine. Također je naveo da je podnositeljici predstavke dana prilika da izradi plan koji bi joj omogućio da se ponovno brine o djetetu, ali da su taj plan nadležni organi i sudovi ocijenili neadekvatnim. Odbor je dalje naveo da su nadležni organi tvrdili da su nalozi za nadzor i zbrinjavanje trebali biti privremene prirode. Međutim, dijete je u hraniteljskoj obitelji živjelo toliko dugo da je kod njih „stvorilo svoj dom“. Kako je Odbor dalje istaknuo, nadležni organi su također tvrdili da je prestanak roditeljskog prava majke bio neophodan kako bi se omogućila sigurna budućnost djeteta.
Odlukom Apelacijskog suda odbijena je žalba podnositeljice predstavke. Apelacijski sud je smatrao da, s obzirom na to je „prihvatljivo vrijeme” isteklo, pitanje hoće li podnositeljica predstavke biti sposobna brinuti o djetetu više nije zahtijevalo odgovor, te da je sud primijetio da majka nije iskoristila prilike koje su joj pružene na vrijeme. Zbog tog razloga odbijen je njezin zahtjev za izdavanje naloga za neovisnu stručnu procjenu prema Zakonu o parničnom postupku. Kako bi se dalje žalila na tu odluku, podnositeljica predstavke kontaktirala je odvjetnika specijaliziranog za kasacijski postupak i tražila mišljenje o svojim šansama da uspješno podnese žalbu Vrhovnom sudu. Nakon što je ispitao moguće razloge za žalbu, odvjetnik je zaključio da nema izgleda da će žalba po pravnim pitanjima biti uspješna. Podnositeljica predstavke nije podnijela žalbu Vrhovnom sudu.
Podnositeljica predstavke se žali da ukidanje njezinog roditeljskog prava bez ispitivanja njezinih roditeljskih sposobnosti, utemeljeno isključivo na argumentu da njezino dijete dobro napreduje u hraniteljskoj obitelji, predstavlja kršenje članka 8. Konvencije.
Ocjena Europskog suda
Europski sud je ukazao da se konkretan slučaj, u biti, tiče načina na koji su domaće vlasti, uključujući i sudove, balansiralе suprotstavljene interese. Odluka Okružnog suda o ukidanju roditeljskog prava podnositeljici predstavke kao i ocjena Apelacijskog suda kojom je potvrđena ta odluka, u velikoj su mjeri utemeljene na izvješću Odbora i nalazima koje su sudovi donijeli u postupku nadzora i staranja.
Europski sud je naveo da je Okružni sud u odluci kojom je ukinuo roditeljsko pravo podnositeljici predstavke dao značajnu težinu činjenici da je dijete ranjivo i da mu je potrebna stabilnost. Međutim, ni odluka suda ni izvješća Odbora nisu sadržavali dublju analizu prirode te ranjivosti, iako su, s obzirom na ozbiljnost problema, vlasti trebale detaljnije procijeniti ranjivost djeteta tijekom postupka.
Europski sud je istaknuo da je zahtjev Odbora za prestanak roditeljskog prava podnositeljice predstavke podnesen nakon manje od godinu i po nakon datuma otkad je dijete uzeto na staranje. Dalje, iz odluke Apelacijskog suda slijedi da je do dana donošenja te odluke, odnosno manje od godinu dana nakon što je dijete uzeto na starateljstvo, već bilo utvrđeno da cilj više nije ponovno spajanje obitelji jer je isteklo „prihvatljivo vrijeme“. Opravdanje za istek „prihvatljivog vremena“ je u ovom slučaju bilo utemeljeno uglavnom na tome da podnositeljica predstavke kao majka ne surađuje.
Bez obzira na činjenicu da je tijekom postupka zbrinjavanja podnositeljici predstavke dana prilika da podnese alternativni plan za ispitivanje svojih roditeljskih sposobnosti, čini se da su svi praktični pokušaji da se radi na tome da se dijete ponovno spoji s podnositeljicom predstavke zaustavljeni već do veljače 2016. godine, dakle samo četiri mjeseca nakon što je dijete uzeto na staranje.
Europski sud je dalje naveo da je Apelacijski sud smatrao da s obzirom na to da je „prihvatljivo vrijeme” isteklo, pitanje hoće li podnositeljica predstavke biti sposobna brinuti o djetetu više nije zahtijevalo odgovor, te da je sud primijetio da majka nije iskoristila prilike koje su joj pružene na vrijeme. Zbog tog razloga odbijen je njezin zahtjev za izdavanje naloga za neovisnu stručnu procjenu prema Zakonu o parničnom postupku.
Europski sud je također ukazao da je podnositeljica predstavke nekoliko puta propustila da pravilno surađuje s nadležnim organima i da nije pristala da bude primljena na kliniku. To je doista ometalo napredak ispitivanja njezinih roditeljskih sposobnosti i nije koristilo njezinom predmetu ili situaciji njezine kćerke. Međutim, u spisima predmeta nema naznaka da podnositeljica predstavke, koja je i sama bila ranjiva osoba i koja je očigledno izgubila povjerenje u obiteljskog staratelja, nije bila otvorena za druge opcije takvog ispitivanja. Štaviše, izvješća Odbora ukazuju na to da je postojala veza između podnositeljice predstavke i njezinog djeteta, da se ona brinula o njoj i da je prema njoj pokazivala naklonost.
Europski sud je istaknuo da umjesto da ozbiljno razmotre mogućnost ponovnog spajanja djeteta s podnositeljicom predstavke, nadležni organi i sudovi koji su razmatrali njihove prijave odustali su od spajanja obitelji kao krajnjeg cilja u vrlo ranoj fazi, bez odgovarajuće procjene roditeljskih sposobnosti podnositeljice predstavke i bez adekvatnog obrazloženja zbog čega ponovno spajanje više nije u skladu s najboljim interesima djeteta.
Europski sud je zaključio da u tijeku postupka koji je doveo do odluke o prestanku roditeljskog prava podnositeljice predstavke nije dan dovoljan značaj zaštiti obiteljskog života podnositeljice predstavke i njezinog djeteta, zbog čega je došlo do povrede prava iz članka 8. Konvencije.
