Propust domaćeg suda, koji je u konačnici osudio podnositelja predstavke, da sasluša svjedoka na čije se izjave uglavnom oslanjao • Propust domaćih sudova da poštuju načelo neposrednosti • Kršenje članka 6. Europske konvencije

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Javno tužiteljstvo u Erzurumu je protiv podnositelja predstavke podiglo optužnicu pred Četvrtim odjeljenjem Porotnog suda u Erzurumu (Četvrto odjeljenje), koje je imalo posebnu nadležnost da sudi za teška kaznena djela. Jedan od ključnih dokaza na suđenju pred Četvrtim odjeljenjem bila je izjava A. Y. Kasnijim izmjenama Zakona o kaznenom postupku Četvrtom odjeljenju je oduzeta posebna nadležnost, pa je suđenje podnositelju predstavke nastavljeno pred Drugim odjeljenjem Porotnog suda u Erzurumu (Porotni sud u Erzurumu).

Porotni sud u Erzurumu je s dva glasa za i jednim protiv osudio podnositelja predstavke na trinaest godina i šest mjeseci zatvora za članstvo u oružanoj terorističkoj organizaciji. Podnositelj predstavke je jednoglasno oslobođen preostalih optužbi. Odluka Porotnog suda bazirala se uglavnom na izjavama A. Y. koji tijekom suđenja pred tim sudom nije bio osobno saslušan. Sudac koji je glasao protiv bio je ujedno i jedini sudac koji je sudjelovao u postupku pred Četvrtim odjeljenjem tijekom kojeg su osobno saslušani A. Y i ostali. U izdvojenom mišljenju taj sudac je naveo da je podnositelj predstavke trebao biti oslobođen optužbe s obzirom na nedostatak uvjerljivih dokaza koji izvan razumne sumnje pokazuju da je počinio predmetno kazneno djelo. Sudac je smatrao da su jedini takav dokaz bile izjave A. Y., koje su kasnije povučene.

U postupku po žalbi Javnog tužiteljstva Kasacijski sud je ukinuo presudu Porotnog suda u Erzurumu u odnosu na podnositelja predstavke i predmet vratio na ponovni postupak.

Predmet podnositelja predstavke dodijeljen je Porotnom sudu Doğubayazıt. Podnositelj predstavke i njegov odvjetnik zatražili su da se sasluša A. Y. tvrdeći da je on bio ključna osoba u predmetu i da su ga saslušali samo suci suda koji je u međuvremenu ukinut. Porotni sud Doğubayazıt odbio je taj zahtjev s obrazloženjem da ta okolnost ne bi imala utjecaja na meritum predmeta. Porotni sud Doğubayazıt proglasio je podnositelja predstavke krivim i osudio ga na kaznu doživotnog zatvora zbog narušavanja jedinstva države i njezinog teritorijalnog integriteta, kaznu zatvora u trajanju od šesnaest godina i osam mjeseci za pokušaj ubojstva javnog dužnosnika bombaškim napadom, te na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, dva mjeseca i pet dana i novčanu kaznu za nedozvoljeno držanje opasnih materija. Porotni sud Doğubayazıt je u obrazloženju presude ponovio, gotovo doslovno, obrazloženje koje je usvojio Porotni sud u Erzurumu, te usvojio stajalište tog suda da će svoje utvrđenje temeljiti na izjavama A. Y. danim policiji. Kasacijski sud je potvrdio presudu Porotnog suda Doğubayazıt.

Pozivajući se na članak 6. stavak 1. (pravo na pravično suđenje) Europske konvencije, podnositelj predstavke se žali da nije imao pravično suđenje zbog toga što nije mogao osobno ispitati svjedoka pred sudom pred kojim je na kraju osuđen.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je, između ostalog, istaknuo da se Porotni sud Doğubayazıt uglavnom oslanjao na izjave A. Y. kada je konačno osudio podnositelja predstavke za podrivanje jedinstva države i teritorijalnog integriteta zemlje, pokušaj ubojstva javnog službenika bombaškim napadom i nezakonito posjedovanje opasnih materijala, te izrekao strogu kaznu. Usprkos tome, nitko od sudaca tročlanog sudbenog vijeća Porotnog suda Doğubayazıt nije sudjelovao u ranijim fazama kaznenog postupka protiv podnositelja predstavke niti je saslušao iskaz A. Y., čije su izjave bile ključne za osudu podnositelja predstavke. Zapravo, Porotni sud Doğubayazit odbio je zahtjev podnositelja predstavke da sasluša A. Y. s obrazloženjem da to ne bi imalo utjecaja na meritum predmeta. Europski sud nije mogao prihvatiti Vladinu tvrdnju da podnositelj predstavke nije poštovao zakonske rokove za podnošenje zahtjeva da A. Y. bude saslušan te se stoga nije mogao složiti da je podnositelju predstavke bila pružena mogućnost suočiti se sa svjedocima u prisustvu suca koji je u konačnici odlučio u predmetu, što je temeljno obrazloženje načela neposrednosti. Stoga je morao utvrditi postoje li ikakve proceduralne garancije koje bi prvostupanjskom sudu ipak omogućile da na odgovarajući način razumije dokaze i argumente. U tom pogledu Europski sud je izrazio zabrinutost zbog činjenice da je Porotni sud Doğubayazıt u obrazloženju presude gotovo doslovno preuzeo ocjenu Porotnog suda u Erzurumu o kredibilitetu A. Y., ali je izostavio frazu „[kao što je] utvrđeno na temelju načela neposrednosti“.

Europski sud je dalje naglasio da se ne može smatrati da su dostupnost transkripata izjava A. Y. ili mogućnost koju je podnositelj predstavke imao da ostvari temeljna prava na obranu bili dovoljni da isprave nedostatke utvrđene u ovom slučaju s obzirom na površnu analizu izjava A. Y. koju je proveo Porotni sud Doğubayazıt.

Europski sud je istaknuo da je jedan od ključnih aspekata pravičnog kaznenog postupka mogućnost optuženog da se suoči sa svjedocima u prisustvu suca koji donosi konačnu odluku, te da je načelo neposrednosti važna garancija u kaznenim postupcima, jer sud može donijeti zaključke o ponašanju i vjerodostojnosti svjedoka, što može imati značajne posljedice po optuženog. Europski sud je naglasio da je navedeno dodatno potvrđeno razlikama u zapažanjima i zaključcima koje su donijeli suci koji su izravno ispitali A. Y. i oni koji ga nisu saslušali. Naime, prvi su zaključili da podnositelj predstavke nije bio kazneno odgovoran za bombaški napad. S druge strane, suci Kasacijskog suda i Porotnog suda Doğubayazıt, koji nisu saslušali A. Y., zaključili su da je podnositelj predstavke počinio sva kaznena djela koja su mu stavljena na teret, te da ga treba proglasiti krivim i izreći mu odgovarajuću kaznu.
Europski sud je zaključio da domaći sudovi nisu ispoštovali zahtjeve načela neposrednosti te da je došlo do povrede članka 6. stavak 1. Konvencije.