Zakonska zabrana glasanja na parlamentarnim izborima zatvorenicima osuđenim za teška kaznena djela • Nema kršenja članka 3. Protokola broj 1

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Predmet se tiče zakonske zabrane glasanja na parlamentarnim izborima osobama koje su osuđene za teška kaznena djela i koje u vrijeme tih izbora služe kaznu zatvora. Podnositelji predstavki su služili zatvorske kazne u vrijeme parlamentarnih izbora 2017. godine, kao i u vrijeme podnošenja predstavke.

Albanski parlament je u prosincu 2015. godine usvojio Zakon o dekriminalizaciji, kojim je, između ostalog, osuđenim osobama zabranio glasanje ako su na dan izbora služile kaznu zatvora izrečenu pravomoćnom sudskom odlukom za jedno od kaznenih djela navedenih u tom Zakonu. Zakon je predviđao da osuđene osobe trebaju biti obaviještene o ograničenju u istoj presudi kojom su proglašene krivima za jedno od predmetnih kaznenih djela i kojom im je izrečena kazna zatvora. Ipak, ograničenje je bilo važeće čak i ako nije spomenuto u presudi kojom su te osobe osuđene. Zakon se primjenjivao i na zatvorenike koji su već bili osuđeni za jedno od kaznenih djela navedenih u Zakonu.

Albanski parlament je prije donošenja Zakona zatražio mišljenje Venecijanske komisije. Mišljenje Venecijanske komisije se odnosilo na pravo osoba s kaznenim dosjeom da budu izabrane ili imenovane na javne funkcije, te je također ponovljeno da je ograničenje prava glasa osuđenih zatvorenika u skladu s Konvencijom sve dok je kompatibilno s Ustavom, jasno predviđeno zakonom, proporcionalno i slijedi legitiman cilj. Prva četiri podnositelja predstavki osuđena su prije stupanja na snagu Zakona. Peti i šesti podnositelj predstavki osuđeni su nakon stupanja na snagu Zakona, ali nije jasno je li suspenzija njihovog prava glasa uključena u presude o njihovim osudama. Podnositelji predstavki nisu pokretali postupak pred domaćim sudovima tvrdeći da nijedan od dostupnih pravnih lijekova ne može biti djelotvoran u njihovim slučajevima.

Ocjena Europskog suda

Dopustivost

S obzirom na to da je zabrana prava glasa za osuđenike koji služe kaznu zatvora izravno proizašla iz zakonodavstva, uključujući i Ustav, te da je Ustavni sud izrazio svoje mišljenje o usklađenosti tog zakonodavstva s Ustavom i Konvencijom, Europski sud nije bio uvjeren da je u specifičnim okolnostima tog predmeta bilo koji od pravnih lijekova koje je predložila Vlada bio podoban da podnositeljima predstavki pruži pravnu zaštitu za njihove pritužbe ili da nudi razumne izglede za uspjeh. Stoga je Sud prigovor Vlade o neiscrpljivanju domaćih pravnih lijekova odbacio.

Meritum

Europski sud je istaknuo da je Parlament Albanije prilikom odobravanja Zakona pozorno slijedio postupak i da je prije početka procesa izrade nacrta zatražio mišljenje Venecijanske komisije. Zakon je uživao visok stupanj podrške Parlamenta a odobren je apsolutnom većinom, čime je pokazan konsenzus među svim političkim frakcijama.

Što se tiče pravnog okvira, Europski sud je napomenuo da se u albanskom sustavu mjera suspenzije prava glasa primjenjuje po sili zakona nakon što presuda o osudi osobe za jedno od kaznenih djela navedenih u Zakonu postane pravomoćna, bez obzira na trajanje izrečene kazne. Kako bi se osuđena osoba obavijestila o ograničenju glasanja, Zakon predviđa uključivanje ograničenja u presudu suda. Ipak, ograničenje je važeće čak i ako nije spomenuto u presudi.

Europski sud je ponovio da se bitni kriteriji za utvrđivanje proporcionalnosti mjere oduzimanja prava glasa prvenstveno odnose na to da li se mjera primjenjuje općenito, automatski i neselektivno. Što se tiče podnositelja predstavki u ovom predmetu, Europski sud je primijetio da nema spomena o spornoj mjeri u presudama kojima su prva četiri podnositelja predstavki osuđena jer su osuđeni prije stupanja na snagu spornog Zakona. Što se tiče petog i šestog podnositelja predstavki u odnosu na koje su presude o njihovoj osudi donesene nakon što je sporni Zakon stupio na snagu, nije jasno je li ograničenje njihovog prava glasa uključeno u te presude. U svakom slučaju, u albanskom sustavu pozivanje na oduzimanje prava glasa u presudi je samo u svrhu informiranja osuđene osobe o tome. Ograničenje se primjenjuje bez obzira na to je li bilo spomenuto u presudi budući da proizlazi izravno iz zakonodavstva.

Europski sud je istaknuo da su svi podnositelji predstavki osuđeni za teška kaznena djela. Težina tih kaznenih djela ogleda se u izrečenim zatvorskim kaznama, u rasponu od četiri godine i osam mjeseci do šesnaest godina, od kojih se nijedna ne može smatrati blagom. Nema sumnje da svako od tih kaznenih djela predstavlja ozbiljan napad na vrijednosti društva i na društveni poredak i, prema mišljenju Europskog suda, priroda i težina tih kaznenih djela opravdavaju ograničenje prava glasa podnositelja predstavki s obzirom na njegov legitimni cilj. U međuvremenu, podnositelji predstavki su odslužili svoje kazne i njihovo pravo glasa im je vraćeno nakon puštanja iz zatvora. Zahtjev da primjena ograničenja prava glasa zatvorenika bude uvjetovana prirodom i težinom počinjenog kaznenog djela u konkretnom slučaju je ispunjen. Sud smatra da se, s obzirom na težinu kaznenih djela koja su počinili, ograničenje prava glasa podnositelja predstavki na parlamentarnim izborima ne može smatrati nerazmjernim.

Konačno, činjenica da je zakonsko ograničenje glasanja na parlamentarnim izborima utjecalo samo na 923 zatvorenika, u usporedbi s više od 5.300 zatvorenika koji su uživali pravo glasa, pokazuje da je njegova primjena ograničena. Sud se složio sa stavovima koje je iznijela Vlada da je Zakon uspio uravnotežiti suprotstavljene interese i da je proporcionalnost suspenzije prava glasa osuđenih zatvorenika osigurana ograničavanjem na određenu listu kaznenih djela koja utječu na ograničen broj pojedinaca.

Europski sud je zaključio da u okolnostima konkretnog predmeta ograničenja nametnuta pravu glasa podnositelja predstavki nisu „osujetila slobodnu volju naroda u izboru zakonodavne vlasti“. Također su održani „integritet i efikasnost izbornog postupka usmjerenog na utvrđivanje volje naroda putem općeg prava glasa“. Stoga nije prekoračena sloboda procjene koja je dana tuženoj državi u toj sferi. Europski sud je zaključio da nije došlo do kršenja članka 3. Protokola broj 1.