Ograničenje cijene goriva tijekom stanja opasnosti proglašenog u svezi s pandemijom COVID-19 • Nema kršenja članka 1. Protokola broj 1
Podnositelji predstavke su trgovci gorivom. Tijekom stanja opasnosti proglašenog u svezi s pandemijom COVID-19 stupile su na snagu uredbe Vlade o određivanju cijena goriva i uredbe kojima su propisana detaljna pravila primjene uredbi. Uredbom o određivanju cijena postavljena je gornja granica maloprodajne cijene benzina i dizel-goriva po litri za razdoblje od tri mjeseca. Uvedena mjera naknadno je propisana Zakonom iz 2021. godine. Ograničenje cijena je preispitivano i uzastopno produljivano u nekoliko navrata. Podnositelji predstavke podnijeli su ustavnu tužbu osporavajući ustavnost navedenih Vladinih uredbi i Zakona. U prosincu 2022. godine Uredbom Vlade ukinuta je primjena sustava reguliranih cijena. Ustavni sud obustavio je postupak koji su pokrenuli podnositelji predstavke jer osporene odredbe više nisu na snazi, te zato što protiv bilo kojeg od podnositelja predstavke nisu poduzete nikakve mjere niti pokrenuti postupci u svezi s primjenom tih odredbi.
Podnositelji predstavke se žale da je ograničavanje cijena goriva prekršilo njihova imovinska prava zagarantirana člankom 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Ocjena Europskog suda
Europski sud je smatrao da osporenu mjeru ograničenja maloprodajnih cijena za određena osnovna goriva treba ispitati u skladu s drugim stavkom članka 1. Protokola broj 1 koji, između ostalog, dozvoljava državama kontrolirati korištenje imovine u skladu s općim interesom.
(a) Postojanje miješanja
Europski sud je istaknuo da je nametanje ograničenja cijena na određena osnovna goriva predstavljalo jasno miješanje u ekonomsku slobodu podnositelja predstavke i njihovo pravo na mirno uživanje imovine jer ih je lišilo mogućnosti prilagođavanja cijena u skladu s tržišnom dinamikom.
(b) Zakonitost i javni interes
Europski sud je prihvatio da, iako iznimne, mjere kojima se reguliraju tržišne cijene goriva radi borbe protiv inflacije nisu neuobičajene. Europski sud je prihvatio da je osporena mjera, koja je bila privremene prirode i usvojena tijekom teške ekonomske situacije i proglašenog stanja opasnosti, bila u javnom interesu u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Europski sud je dalje primijetio da je osporena mjera uvedena Vladinim uredbama, a potom propisana Zakonom. Što se tiče tvrdnje podnositelja predstavke da je zakonodavstvo bilo nepredvidivo i da im praktično nije dalo vremena za pripremu, Europski sud je prihvatio objašnjenje Vlade da je mjera bila hitna i da je izdana tijekom stanja opasnosti i ekonomske krize u razvoju. Štoviše, podnositelji predstavke nisu tvrdili da je nametnuta mjera zahtijevala bilo kakve posebne pripreme budući da ih je samo spriječila da povećaju cijene goriva. Europski sud je zaključio da je miješanje u imovinska prava podnositelja predstavke bilo propisano zakonom i da je težilo legitimnom cilju u javnom interesu.
(c) Proporcionalnost
Pritužbe podnositelja predstavke odnose se na materijalne gubitke koje su pretrpjeli zbog ograničenja cijena određenih vrsta goriva tijekom razdoblja od oko trinaest mjeseci. Prema podnositeljima predstavke, tijekom spornog razdoblja tržišna cijena tih goriva povremeno je dostizala 733 HUF po litri Eurosupera 95 i 725 HUF po litri dizel-goriva. Europski sud je prihvatio da su, kao trgovci gorivom, mnogi od podnositelja predstavke mogli pretrpjeti određene materijalne gubitke, iako je opseg tih gubitaka ostao prilično nejasan. Europski sud je primijetio da petnaest kompanija (podnositelji predstavke) nije pred sudom tražilo nikakvu pravičnu naknadu za materijalne gubitke pretrpljene tijekom razdoblja u kojem je osporeni Zakon bio na snazi. Što se tiče ostale trideset i tri kompanije (podnositelji predstavke), Europski sud je konstatirao da nijedna od njih nije tvrdila da je osporena mjera tako drastično utjecala na njihovo poslovanje da su morale prestati s radom ili da su na neki drugi način ostale trajno onemogućene obavljati svoje gospodarske djelatnosti.
Europski sud je dalje primijetio da je mjera kojom se regulira tržišna cijena određenih vrsta goriva bila strogo privremene prirode, da je bila na snazi oko trinaest mjeseci i da je redovno preispitivana i mijenjana kada i kako se smatralo potrebnim. U tom smislu, Europski sud je istaknuo da se od srpnja 2022. godine maksimalna cijena na koju se pritužba odnosila primjenjivala samo na vozila u vlasništvu fizičkih osoba s mađarskim registarskim tablicama, što je moralo barem do određene mjere ublažiti učinak mjere na kompanije (podnositelji predstavke). Štoviše, mjera na koju se pritužba odnosi nije rezultirala trajnom promjenom tržišnih uvjeta predmetne robe. S obzirom na navedeno, Europski sud je smatrao da je osporeno miješanje u pravo podnositelja predstavke na mirno uživanje njihove imovine stoga bilo ograničeno i vremenski i kvantitativno.
Europski sud je dalje istaknuo da je država uvela različite mjere kompenzacije (porezne olakšice i povoljne kredite) za trgovce gorivom koji su bili u istoj situaciji kao i podnositelji predstavke. Nekoliko podnositelja predstavke priznalo je da su imali koristi od takvih mjera. Međutim, tvrdili su da uvedene mjere kompenzacije nisu u potpunosti nadoknadile gubitke ili da su se sastojale od povoljnih kredita koje su korisnici na kraju morali vratiti državi. Podnositelji predstavke su dalje tvrdili da osporena mjera nije bila učinkovita i da stoga nije bila neophodna u demokratskom društvu. Europski sud je istaknuo da je zakonodavac u nekoliko navrata preispitao osporenu mjeru i na kraju ukinuo ograničenje cijena kada je smatrao da navedena mjera više ne slijedi legitimni cilj zbog kojeg je uvedena. S obzirom na te okolnosti, Europski sud je istaknuo da nije na njemu odlučivati je li mjera bila uspješna ili jesu li se mogle usvojiti bolje alternativne mjere kako bi se smanjila inflacija i prevazišla ekonomska kriza u predmetnom vremenu jer ta pitanja spadaju u polje procjene države. Konačno, istina je da je, pored ograničenja cijena osnovnih goriva, osporeni Zakon predviđao moguće zatvaranje bilo koje benzinske crpke koja nije bila u mogućnosti da snabdijeva dvjema vrstama goriva u određenim vremenskim razdobljima, kao i novčane kazne za one koji nisu poštovali druge odredbe Vladinih uredbi. Međutim, Europski sud nije mogao a da ne primijeti da nijedan od podnositelja predstavke nije tvrdio da je ikada bio podvrgnut takvim mjerama i stoga se ne može žaliti na nerazmjernost takvih mjera u apstraktnom smislu.
(d) Zaključak
Europski sud je zaključio da je miješanje u imovinska prava podnositelja predstavke bilo propisano zakonom, težilo legitimnom cilju u javnom interesu i bilo razmjerno u danim okolnostima. Osporena mjera je bila privremena i ciljana, usvojena kao odgovor na ekonomsku i javnozdravstvenu krizu, te je bila praćena kompenzacijskim mehanizmima. Navedeni čimbenici ukazuju na to da mjera nije bila očigledno bez razumne osnove. Podnositelji predstavke također nisu dokazali da su kao rezultat toga snosili nerazmjeran ili pretjeran teret. Predstavka je odbačena kao očigledno neutemeljena u skladu sa člankom 35. stavak 3. točka a) i stavak 4. Europske konvencije.
