Pozitivne obveze • Privatni život • Propust nadležnih organa da ispitaju pritužbu novinarke zbog objave na Facebooku njezinih privatnih fotografija i videosnimaka pohranjenih na njezinom kompjutoru koji su državni organi zaplijenili • Kršenje članka 8. Europske konvencije

Činjenice i navodi podnositeljice predstavke

Podnositeljica predstavke je novinarka Meydan TV. Podnositeljica predstavke je više puta podnosila tužbe nadležnim organima zbog objave na internetu njezinih osobnih fotografija i videosnimaka koji su bili pohranjeni samo na kompjutoru koji joj je oduzet tijekom pretresa njezinog stana u drugom kaznenom postupku. Podnositeljica predstavke je 2017. godine podnijela tužbu Okružnom sudu u Sabailu, u kojoj je ponovila sve navode iz prethodno podnesenih tužbi. Također se žalila da i pored toga što se više puta obraćala Tužiteljstvu nije dobila nikakve informacije ili odluku u svezi sa svojim tužbama, niti je provedena istraga. Navela je da zbog toga smatra da je Tužiteljstvo odbilo pokrenuti kazneni postupak po njezinoj tužbi. Podnositeljica predstavke je tražila od suda da odluku glavnog tužitelja kojom se odbija pokretanje kaznenog postupka proglasi nezakonitom i poništi je, te da naloži Tužiteljstvu da pokrene kazneni postupak i identificira počinitelje djela te ih pozove na odgovornost. Okružni sud je odbacio tužbu podnositeljice predstavke navodeći da bi bilo nemoguće ispitati tužbu podnositeljice predstavke jer je odluka za koju je tražila da se poništi bila „neizvjesna“ i nema informacija o „njezinom postojanju“. Pravomoćnom odlukom Apelacijskog suda potvrđena je odluka Okružnog suda.

Navodi podnositeljice predstavke

Pozivajući se na čl. 6. i 8. Europske konvencije, podnositeljica predstavke se žalila da je došlo do miješanja u njezino pravo na poštovanje privatnog života zbog objave njezinih osobnih fotografija i videozapisa na internetu i da nadležni organi nisu ispitali njezine tužbe u tom pogledu.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je, uzimajući u obzir argumente stranaka, činjenične okolnosti slučaja, raspoloživi materijal, te činjenicu da nije provedena istraga koja bi mogla rasvijetliti jesu li predmetne fotografije i videosnimci potekli od državnih organa, smatrao da se pritužba mora ispitati sa stanovišta pozitivnih obveza države prema članku 8. Konvencije.

Europski sud je istaknuo da bi trebale biti dostupne odgovarajuće zaštitne mjere kako bi se spriječilo otkrivanje informacija privatne prirode i da, kada se takvo otkrivanje dogodi, pozitivna obveza koja je svojstvena efektivnom poštovanju privatnog života podrazumijeva obvezu provođenja djelotvorne istrage kako bi se stvar ispravila u najvećoj mogućoj mjeri.

Europski sud je dalje ukazao da su radnje na koje se prigovara dovoljno ozbiljne da predstavljaju osnovu za valjanu tužbu, posebno imajući u vidu navod podnositeljice predstavke da su fotografije i videosnimci pohranjeni isključivo u kompjutoru koji su zaplijenili i zadržali nadležni organi. Povreda prava na nepovredivost privatnog života kažnjiva je prema članku 156. Kaznenog zakonika, a izvršenje tog kaznenog djela od službene osobe zlouporabom ovlasti predstavlja otežavajuću okolnost.

Uzimajući u obzir ozbiljnost navoda podnositeljice predstavke, Europski sud je smatrao da je za praktičnu i efikasnu zaštitu podnositeljice predstavke bilo potrebno poduzeti efikasne korake s ciljem razjašnjenja okolnosti slučaja, identificiranja, te, ako je potrebno, i kaznenog gonjenja počinitelja djela.
Člankom 20. Zakona o Tužiteljstvu propisano je da se kaznene prijave razmatraju bez odlaganja. Međutim, u konkretnom slučaju nadležni organi nisu pokrenuli kazneni postupak niti je donesena odluka kojom je odbijen zahtjev za pokretanje kaznenog postupka. Ustvari, nadležni organi su potpuno ignorirali tri tužbe koje im je podnositeljica predstavke uputila, a prema odredbama domaćeg zakona imali su obvezu podnositeljicu predstavke obavijestiti o svojoj odluci.

Kada se podnositeljica predstavke obratila domaćim sudovima, oni su na formalistički način odbacili njezinu tužbu bez ikakvih napora da ispitaju okolnosti slučaja. Konkretno, iz spisa predmeta nije proizlazilo da su sudovi pozivali Tužiteljstvo na ročišta ili zahtijevali od Tužiteljstva da dostavi bilo kakve informacije o pritužbama podnositeljice predstavke. Štoviše, podnositeljica predstavke je u svojim tužbama iznijela relevantne zahtjeve, na primjer da se kompjutor, koji je još uvijek bio u posjedu državnih organa, dostavi na ispitivanje kako bi se utvrdilo je li nekom od njezinih podataka pristupljeno i je li taj podatak prenesen, ali su sudovi te zahtjeve ili potpuno ignorirali ili su ih po kratkom postupku odbacili bez navođenja ikakvih razloga.

Iako je Vlada u podnescima koje je dostavila Europskom sudu navela da se tužba podnositeljice predstavke razmatra u okviru ponovljene istrage i da će ona biti obaviještena o ishodu, Europski sud je ukazao da do dana donošenja odluke nije obaviješten ni o kakvoj odluci donesenoj o tom pitanju.

Europski sud je zaključio da su domaće vlasti u konkretnom predmetu propustile ispoštovati pozitivne obveze prema članku 8. Europske konvencije, zbog čega je došlo do kršenja odredaba tog članka.