Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 14. i 15. svibnja 2026. godine održao 170. plenarnu sjednicu na kojoj je odlučivao o zahtjevima za apstraktnu kontrolu ustavnosti i većem broju apelacija.
Od odluka koje je donio na plenarnoj sjednici Ustavni sud izdvaja:
U-19/25 – Ustavni sud je u ovom predmetu odlučivao o zahtjevu Općinskog suda u Zavidovićima, Odjeljenje u Maglaju, za ocjenu usklađenosti članka 163. Zakona o izvanparničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98, 39/04, 73/05, 80/14 – Završne odredbe Zakona o nasljeđivanju u FBiH i 11/21) sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ustavni sud je zaključio da u zahtjevu nema ništa što ukazuje na to da članak 163. Zakona o izvanparničnom postupku nije u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda budući da se radi o razumljivoj odredbi koja jasno određuje osobu koja treba pokrenuti parnični postupak radi rješavanja pitanja koja su postala sporna u izvanparničnom postupku, pri čemu takvo reguliranje ne onemogućuje niti otežava pristup sudu, a omogućuje predlagaču da u punom opsegu u parničnom postupku ostvari svoje pravo.
U-24/25 – U ovom predmetu Ustavni sud se bavio ocjenom ustavnosti odredbe članka 75. Zakona o ovršnom postupku („Službeni glasnik Brčko distrikta“ br. 39/13, 47/17 i 2/21) kojom je propisano sljedeće: „(1) Na zahtjev osobe koja je tražila da se ovrha na određenom predmetu proglasi nedopuštenom sud će odložiti ovrhu u pogledu toga predmeta, ako ta osoba učini vjerojatnim postojanje svog prava, te da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, uz uvjet da u roku pokrene parnicu na koju je upućena. (2) U slučaju iz stavka 1 ovog članka, sud može, na prijedlog tražitelja ovrhe, odlaganje ovrhe uvjetovati davanjem jamstva.“ Ustavni sud je zaključio da osporena odredba nije u skladu sa člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je u obrazloženju svoje odluke, između ostalog, istaknuo da se spornim zakonskim normiranjem stavlja pretjeran teret na stranke u postupku koje u ovršnom postupku nemaju osiguranu procesnu zaštitu od moguće zlouporabe trećih osoba u korištenju prava da od ovršnog suda traže odlaganje ovrhe. Osporena odredba, prema mišljenju Ustavnog suda, također nije ni proporcionalna u odnosu na sve strane u postupku jer se trećim osobama u ovršnom postupku, bez razumnog opravdanja, pruža dodatna procesna zaštita, iako im je ista zaštita pod istim zakonskim uvjetima pružena u parničnom postupku, čime se dovodi u pitanje načelo ravnopravnosti strana u ovršnom postupku.
U-25/25 – Sud Bosne i Hercegovine podnio je zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu kompatibilnosti odredaba članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 63/23), članka 4. stavak (1) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 9/24) i članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 50/24). Osporene odredbe odnose se na prijelazne odredbe zakonȃ o izmjenama i dopunama Zakona o VSTV-u kojima je primjena odredaba čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u prolongirana za određeno razdoblje. Odredbe čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u odnose se na obvezu podnošenja izvješća o imovini i interesima nositelja pravosudnih funkcija, zatim na sadržaj izvješća, transparentnost, provjeru i analizu podataka, provođenje dodatnih provjera, rezultate provjera i uspostavu registra izvješća. Ustavni sud je u ovom predmetu zaključio da je osporeno zakonsko normiranje kojim je primjena odredaba čl. od 86. do 86e. Zakona o VSTV-u prolongirana do uspostave adekvatnih preduvjeta za njihovu primjenu u skladu sa člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud je u obrazloženju odluke, između ostalog, istaknuo da je prolongiranje primjene odredaba čl. od 86. do 86e. bilo dostupno jer je bilo objavljeno u službenim glasnicima Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je dalje istaknuo da su osporene norme dovoljno precizne jer je prolongiranje određeno datumima od kojih počinje primjena zakonskih normi, što upućuje na zaključak da se radilo o jasnom normiranju koje nije bilo podložno različitom tumačenju. Dalje je istaknuo da su adresati osporenim zakonskim normiranjem mogli znati svoja prava i obveze, te prilagoditi svoje ponašanje do stupnja koji je razuman u danim okolnostima, pa se ne može zaključiti da je sporno zakonsko normiranje moglo staviti pretjeran i neproporcionalan teret na njih. Prema tome, sama činjenica prolongiranja primjene zakonskih normi ne dovodi, kao takva, u pitanje njihovu kvalitetu u smislu zahtjeva koji proizlaze iz načela vladavine prava.
U pogledu zahtjeva za ocjenu ustavnosti odredaba čl. od 86. do 86i. Zakona o VSTV-u, Ustavni sud je zaključio da nije nadležan ispitivati suglasnost navedenih odredaba jer njihova primjena nije odlučujuća za ishod upravnog spora koji se vodi pred Sudom BiH.
U-8/26 – U ovom predmetu, odlučujući o zahtjevu Kantonalnog suda u Zenici, Ustavni sud je zaključio da članak 60. stavak 4. Zakona o visokom obrazovanju („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ br. 12/22, 15/24 i 5/25) nije kompatibilan sa čl. 4. i 16. stavak 5. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 59/07 i 59/09), niti sa člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer je njime uređeno pitanje načina rada senata, a to pitanje se, shodno navedenim odredbama Okvirnog zakona, uređuje statutom visokoškolske ustanove, a ne kantonalnim zakonom.
AP-2785/21 – U ovom predmetu Ustavni sud je utvrdio povredu apelantovog prava na imovinu jer osporena odluka redovnog suda ne zadovoljava načelo proporcionalnosti, u smislu članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u situaciji kada je odbijen apelantov zahtjev za naknadu nužnih troškova za pokretanje ovršnog postupka za čije je pokretanje apelant imao valjan razlog. Uskraćivanjem prava na naknadu troškova postupka na apelanta je stavljen pretjeran teret jer na taj način mora trpjeti posljedice propusta javne vlasti, za što ne postoji razumno i prihvatljivo opravdanje. Naime, apelant je zbog nepravovremenog ispunjenja obveze javne vlasti, koja je znala za tu obvezu, bio primoran pokrenuti predmetni ovršni postupak.
Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnositeljima zahtjeva/apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
