Članak 8. • Privatni život • Prepiska • Sudski nalog kojim se odobrava prisluškivanje telefonskih razgovora u kojima je podnositelj predstavke bio slučajni sudionik, u kontekstu kaznene istrage koja ga se nije izravno ticala • Snimanje, čuvanje i zadržavanje presretnutih materijala • Uplitanje u prava podnositelja zahtjeva nije praćeno adekvatnim i učinkovitim garancijama protiv zlouporabe

Činjenice

Podnositelj predstavke je Juraj Plechlo, slovački državljanin. Umro je 2022. godine, a njegov sin je nastavio postupak umjesto njega.

U lipnju 2006. godine izdan je nalog za prisluškivanje telefonskih razgovora u okviru istrage o sumnji na korupciju u Fondu za državnu imovinu, slovačkoj privatizacijskoj agenciji (FNI). Snimljeni su telefonski razgovori podnositelja predstavke s najvišim rangiranim dužnosnikom FNI-a koji je bio meta prisluškivanja. Podnositelj predstavke nije bio izravno obuhvaćen istragom.

Nakon što je okončana istraga a da nitko nije optužen, presretnute materijale je zadržala policija. Kasnije su ti materijali uvršteni u spis zasebne istrage koja je pokrenuta 2012. godine, a koja se bavila širokim rasponom stvari, uključujući i FNI u svezi s materijalima koji su prethodno bili postavljeni na internet, a za koje se tvrdilo da su rezultat operacije tajne službe koja je javnosti poznata pod kodnim nazivom Gorilla. Istraga kodnog naziva Gorilla nije se izravno ticala podnositelja predstavke.

Na temelju podataka dobivenih iz prethodne istrage, u ožujku 2016. godine pokrenuta je potpuno nova istraga zbog sumnje na zlouporabu imovine, za koju je podnositelj predstavke bio jedan od glavnih osumnjičenih. Neki od presretnutih materijala su uključeni u dosje, te je podnositelj predstavke optužen 30. studenog 2016. godine.

Kao odgovor na pritužbe podnositelja predstavke o korištenju presretnutih materijala u postupku protiv njega, bio je više puta obaviješten (u komunikaciji s Ministarstvom unutarnjih poslova, istražiteljem i javnim tužiteljstvom) da procesni status presretnutih materijala nije dozvoljavao da se oni koriste kao dokaz u istrazi koja uključuje podnositelja predstavke, te da su oni dio spisa samo zato što su priloženi uz zahtjev za pokretanje istrage.

Podnositelj predstavke je podnio zahtjev Vrhovnom sudu za preispitivanje zakonitosti naloga prema članku 362f. Kaznenog zakonika. Vrhovni sud je odbio zahtjev uz napomenu da je nalog izdan u svezi s drugim skupom postupaka.

Tužba podnositelja predstavke podnesena Ustavnom sudu u svezi s nalogom iz 2006. godine je 2018. godine odbačena kao preuranjena. Ustavni sud je konstatirao da je kazneni postupak protiv podnositelja predstavke u tijeku i da je mogao osporiti sve dokaze koji su upotrijebljeni protiv njega u tom postupku, te tražiti zaštitu svojih prava pred građanskim sudovima.

Nakon smrti podnositelja predstavke kazneni postupak protiv njega je obustavljen 22. kolovoza 2022. godine.

Navodi podnositelja predstavke

Pozivajući se na članak 8. Konvencije, podnositelj predstavke se žalio na snimanje, pohranjivanje i kontinuirano čuvanje materijala dobivenih prisluškivanjem telefona i na nedostatak pravne zaštite u tom pogledu.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je istaknuo da je nesporno da su predmetni telefonski razgovori podnositelja predstavke spadali u okvir njegova prava na poštovanje privatnog života i prepiske i da je snimanje, skladištenje i zadržavanje presretnutih materijala predstavljalo miješanje u to pravo.

Europski sud je dalje istaknuo da zakon mora navesti opseg diskrecijskog prava danog nadležnim organima i način njegova korištenja s dovoljno jasnoće da pojedincu pruži adekvatnu zaštitu od proizvoljnog miješanja. S obzirom na rizik da sustav tajnog nadzora, s ciljem zaštite nacionalne sigurnosti, može potkopati ili čak uništiti demokraciju pod plaštom (njezine) obrane, Europski sud je istaknuo da se mora uvjeriti da postoje garancije protiv zlouporabe koje su adekvatne i efikasne. Ova procjena, kako je naveo Europski sud, ovisi o svim okolnostima slučaja kao što su priroda, opseg i trajanje mogućih mjera, razlozi potrebni za njihovo nalaganje, nadležni organi koji ih mogu odobriti, provesti i nadzirati, te pravni lijek predviđen nacionalnim zakonodavstvom.

Dalje je konstatirao da podnositelju predstavke nije bio dostupan nalog po kojem je prisluškivanje obavljeno. Međutim, Vlada je istaknula da se nalog nije izravno odnosio na podnositelja predstavke. Europski sud je shodno tome konstatirao da podnositelj predstavke u ovom predmetu nije bio u mogućnosti dobiti pristup predmetnom nalogu. U tom smislu, Europski sud je istaknuo da je suština argumentacije podnositelja predstavke da zapravo ne postoji pravni okvir za zaštitu njegovih prava kao osobe koja je nasumično pogođena provedbom naloga.

Pravni mehanizam posebno predviđen člankom 362f. Kaznenog zakonika za zaštitu prava onih koji su bili pogođeni mjerama prisluškivanja telefona bio je uskraćen podnositelju predstavke jer on nije bio osoba na koju se odnosi navedena mjera.

Također, nije bilo učinkovitog pravnog lijeka za podnositelja predstavke pred građanskim sudovima i ništa što bi pokazalo da bi se argument koji se temelji na nepostojanju zakonskog okvira mogao učinkovito iznijeti pred njih. Pravni lijek pred Ustavnim sudom mu je također uskraćen. Europski sud je na kraju zaključio da u konkretnom predmetu miješanje u pravo podnositelja predstavke na privatni život i prepisku nije bilo praćeno adekvatnim i efikasnim garancijama protiv zlouporabe. Posljedično, to nije bilo u skladu sa zakonom u smislu članka 8. stavak 2. Konvencije.

Europski sud je zaključio da je u konkretnom predmetu došlo do povrede članka 8. Konvencije.