LXIV sjednica Malog vijeća i XLIII sjednica Vijeća od pet sudija

Dana 21. 12. 2006. godine, Ustavni sud Bosne i Hercegovine je održao LXIV sjednicu Malog vijeća, a nakon toga i XLIII sjednicu Vijeća od pet sudija. Na sjednici Malog vijeća Ustavni sud je razmatrao 2 zahtjeva za donošenje privremenih mjera i donio odgovarajuće odluke, dok je na Vijeću od pet sudija Sud riješio 115 predmeta. Između ostaloga, Ustavni sud je usvojio apelaciju DOO «Heureka» Izumi i nove tehnologije Bihać podnijete zbog neprovođenja izvršenja presude Kantonalnog suda u Sarajevu kojom je Federalno ministarstvo odbrane dužno isplatiti neizmirena potraživanja prema apelantu. Ustavni sud je zaključio da postoji povreda prava na pristup sudu kao elementa prava na pravično suđenje ako je zakonom ili kojim drugim aktom vlasti onemogućeno izvršenje pravosnažne sudske presude, kada takav zakon ili drugi akt stavlja «pretjeran teret na pojedince» čime ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinaca. Ustavni sud je dalje odbio kao neosnovanu apelaciju Zorana Kovačevića i dr. podnijetu protiv presuda Osnovnog i Okružnog suda u Doboju, kojima su oglašeni krivim za krivično djelo izazivanja opšte opasnosti i osuđuju na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Ustavni sud je zaključio da nema povrede prava na pravično suđenje i kršenja principa presumpcije nevinosti kada se navodi apelanata odnose isključivo na pitanje sudske ocjene dokaza u krivičnom postupku i primjenu pozitivno – pravnih propisa na utvrđeno činjenično stanje. Ovo utoliko, ukoliko nema drugih, odlučujućih elemenata koji bi ukazivali da je postupak bio nepravičan i da su tokom bilo koje faze krivičnog postupka apelanti tretirani na način koji bi predstavljao kršenje principa presumpcije nevinosti. U predmetu AP-1603/05 Ustavni sud je usvojio apelaciju Save Lončara podnijetu protiv presuda Osnovnog i Okružnog suda u Banjoj Luci kojima je apelant oglašen krivim za krivično djelo nesavjesnog rada u službi i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca. Ustavni sud je zaključio da postoji kršenje prava na pravično suđenje pošto osuđujuća presuda ne sadrži razloge iz kojih se sa sigurnošću može zaključiti da je apelant počinio krivično djelo koje mu se stavlja na teret i pošto sud ne daje objektivno, logično i uvjerljivo obrazloženje za svoj zaključak o krivici apelanta, već se njegova ocjena dokaza doima proizvoljnom.
Podijeli
Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.