Europski sud za ljudska prava je međunarodni sud uspostavljen 1959. godine sa sjedištem u Strasbourgu. Njegova nadležnost je odlučivati o pojedinačnim ili međunarodnim zahtjevima koji se odnose na povredu građanskih i političkih prava sadržanih u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. U trenutku kada utvrdi da je neka država povrijedila neko od tih prava, Sud donosi presudu koja je obvezujuća za državu. Sud se sastoji od broja sudaca jednakog broju država članica Vijeća Europe koje su ratificirale Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (trenutno ih je četrdeset sedam). Suci postupaju i sude u osobnom svojstvu i ne predstavljaju državu.
Odnos sa Europskim sudom, osim u domeni struke, ogleda se i u tome da nacionalni sudovi prihvaćaju sudske odluke ovog izvannacionalnog sudskog tijela, što je iznimna činjenica čiji je rezultat, razvojem odnosa između Europskog suda i nacionalnih ustavnih sudova, između ostalog, uspostava univerzalnog sustava zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, te vladavine prava. U tom sustavu, uz međusobnu toleranciju, nacionalni ustavni i drugi nacionalni sudovi i Europski sud uspostavljaju visoke standarde u tom pogledu. Ustavni sud BiH doprinosi tome kako visokim standardom vrijednosti svojih odluka tako i neposrednom suradnjom u razmjeni mišljenja i stajališta prema najosjetljivijim pitanjima zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, te sudjelovanjem u savjetovanjima i na seminarima.
Od svibnja 2019. godine Ustavni sud je član Mreže visokih sudova koja je utemeljena na inicijativu i u okviru Europskog suda za ljudska prava. Cilj uspostave Mreže je unapređenje dijaloga i primjene Konvencije, odnosno stvaranje praktičnog i korisnog sredstva razmjene relevantnih informacija o konvencijskoj sudskoj praksi i povezanim pitanjima.
