Administrativna osuda demonstranta zbog postavljanja šatora iza statue na javnom trgu s namjerom da započne štrajk glađu • Odluke domaćih sudova nisu utemeljene „na prihvatljivoj procjeni relevantnih činjenica“ • Povreda članka 10. Europske konvencije u svezi sa člankom 11. Konvencije

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Podnositelj predstavke je 26. prosinca 2022. godine Gradskoj vijećnici Batumija („Gradska vijećnica“) najavio samostalni prosvjed zbog nedostatka besplatnih obroka u javnim školama, koji je namjeravao održati postavljanjem šatora i štrajkom glađu na javnom trgu u blizini Ustavnog suda Gruzije i iza statue Memeda Abashidzea („javna statua“).

Gradska vijećnica je pismenim putem upozorila podnositelja predstavke da je navedena lokacija predviđena za novogodišnju proslavu, kao i na moguću uporabu pirotehnike. S obzirom na blizinu planiranog prosvjeda javnoj statui, podnositelju predstavke je savjetovano da ne postavlja šator na toj lokaciji.

Nakon što je odbio „nalog“ policajaca u civilu da ne postavlja šator, odnosno da prosvjed premjesti na drugu lokaciju, podnositelj predstavke je otpraćen do najbliže policijske stanice.

Podnositelj predstavke je proveo otprilike 30–40 minuta u policijskoj stanici, tijekom kojih su ga policajci pokušavali uvjeriti da odustane od planova da prosvjeduje u blizini javne statue te da se premjesti na prikladniju lokaciju. Nakon napuštanja policijske stanice podnositelj predstavke se vratio na planirano mjesto prosvjeda, gdje je nastavio postavljati šator. Policajci su mu opet izdali usmena upozorenja savjetujući mu da premjesti šator na drugu lokaciju. Podnositelj predstavke je odbio to učiniti, pozivajući se na svoje pravo na slobodu okupljanja, nakon čega je uhićen. U pritvoru je proveo skoro 24 sata.

Kao razloge za svoje postupanje policija je navela zaštitu javnog reda i sigurnosti, pripreme za novogodišnju proslavu, blizinu zaštićene statue i zgrade Ustavnog suda. Podnositelj predstavke je tvrdio da je prosvjed bio miran, da nije ometao rad Ustavnog suda niti javni promet, te da su stoga nalozi policije bili nezakoniti.

Gradski sud u Batumiju, nakon usmene rasprave uz učešće obiju strana, proglasio je podnositelja predstavke krivim za upravni prekršaj i izrekao mu opomenu. Presuda se oslanjala na opće izjave i na općenit način tvrdila da je krivica podnositelja predstavke utvrđena dokazima u spisu predmeta.

Apelacijski sud u Kutaisiju odbio je žalbu podnositelja predstavke, potvrdio prvostupanjsku presudu i utvrdio da je uhićenje podnositelja predstavke predstavljalo zakonito i proporcionalno miješanje u njegovo pravo na slobodu mirnog okupljanja.

Podnositelj predstavke se pred Europskim sudom žalio da su prekid njegovog prosvjeda i naknadna osuda za upravni prekršaj predstavljali kršenje prava na slobodu izražavanja i mirnog okupljanja zaštićenog čl. 10. i 11. Konvencije.

Odluka Europskog suda

Europski sud je naveo da je prosvjedom na javnom trgu u obliku štrajka glađu podnositelj predstavke nastojao skrenuti pozornost javnosti i nadležnih vlasti na zabrinutost za zdravlje djece u svezi s nedostatkom besplatnih obroka u javnim školama. S obzirom na to, Europski sud je istaknuo da se ponašanje podnositelja predstavke odnosilo na pitanje od javnog interesa, zbog čega su za ograničenje njegove slobode izražavanja tijekom prosvjeda morali postojati posebno jaki razlozi.

U odnosu na tvrdnju Vlade da je miješanje bilo opravdano zakonskim ograničenjem okupljanja u blizini zgrade Ustavnog suda, Europski sud je istaknuo da se domaći sudovi nisu pozvali na taj razlog, niti su utvrdili je li se mjesto prosvjeda zaista nalazilo unutar zabranjene zone od 20 metara. Imajući u vidu i stručno topografsko izvješće prema kojem je udaljenost bila veća od 20 metara, Europski sud je zaključio da taj razlog nije bio dovoljno obrazložen niti utvrđen, te stoga Europski sud nije prihvatio tu osnovu kao „relevantno“ i „dovoljno“ opravdanje za miješanje u prava podnositelja predstavke prema čl. 10. i 11. Europske konvencije.

U odnosu na navodni rizik za javni spomenik, Europski sud je prihvatio da zaštita spomenika kao dijela kulturne baštine društva može opravdati mjere kojima se sprečava njegovo oštećenje i mogu se smatrati „neophodnim u demokratskom društvu“, ali je ocijenio da u konkretnom slučaju takav rizik nije postojao. Europski sud je naglasio da podnositelj predstavke nije pokazao namjeru da ošteti ili izmijeni spomenik, već je samo postavio šator u njegovoj blizini. Budući da prosvjed nije uključivao nasilje, prema mišljenju Europskog suda, vlasti su bile dužne pokazati određeni stupanj tolerancije. Kako domaći sudovi nisu ispitali jesu li ponašanje ili namjera podnositelja predstavke u konkretnim okolnostima predstavljali stvaran rizik za spomenik, Europski sud je zaključio da ni taj razlog nije bio potkrijepljen relevantnim i dovoljnim razlozima za miješanje u prava iz čl. 10. i 11. Europske konvencije.

U odnosu na navodnu opasnost za podnositelja predstavke zbog moguće uporabe pirotehnike, Europski sud je naglasio da se potencijalni rizici ne mogu sami po sebi koristiti kao opravdanje za miješanje u prava zagarantirana čl. 10. i 11. Europske konvencije, već moraju biti potkrijepljeni konkretnim dokazima. Također je naveo da domaći sudovi nisu utvrdili da je mjesto prosvjeda zaista bilo određeno za uporabu pirotehnike, niti su se oslonili na relevantne dokumente ili podatke nadležnih organa. Stoga je Europski sud naglasio da nije uvjeren da je navodni rizik bio stvaran i dovoljno utvrđen. Osim toga, imajući u vidu da su u tom trenutku do proslave Nove godine preostala četiri dana, Europski sud nije našao opravdanje za to da vlasti nisu mogle tolerirati prisustvo podnositelja predstavke na toj lokaciji barem do tada, omogućavajući mu da izrazi stav o pitanju od javnog interesa.

U pogledu proporcionalnosti, Europski sud je naglasio da miješanje nije bilo ograničeno na relativno blagu kaznu usmene opomene, već je obuhvaćalo i prisilno udaljavanje podnositelja predstavke s mjesta prosvjeda, uhićenje i 24-satno lišavanje slobode. Takve mjere, promatrane zajedno, prema mišljenju Europskog suda, mogle su imati obeshrabrujući učinak na ostvarivanje slobode izražavanja i mirnog okupljanja.

Imajući u vidu da domaći sudovi nisu pravilno ispitali ključne okolnosti prosvjeda, niti pružili relevantne i dovoljne razloge za miješanje, Europski sud je zaključio da njihove odluke nisu bile utemeljene na prihvatljivoj procjeni relevantnih činjenica. Utvrdio je da je došlo do povrede članka 10. Europske konvencije u svezi sa člankom 11. Europske konvencije.