Kontrola korištenja imovine • Nepotrebno produljeno zadržavanje servera u kontekstu kaznenog postupka protiv trećih osoba • Sloboda izražavanja • Povreda članka 1. Protokola broj 1 • Povreda članka 10. Europske konvencije
Činjenice i navodi podnositelja predstavke
Nakladnička kuća žalila se policiji na kršenje autorskih prava jer je knjiga koju je objavila stavljena na raspolaganje na internet. Istraga koja je uslijedila pokazala je da je stranica na kojoj je knjiga objavljena djelomično hostirana na serveru koji je u vlasništvu podnositelja predstavke. U to vrijeme server je hostirao i niz drugih internetskih stranica.
Sutkinja Okružnog suda u Sofiji je na zahtjev policije izdala nalog za pretres prostorija u kojima se nalazio server. Policajci su server zaplijenili i uklonili. Podnositelj predstavke podnio je Okružnom javnom tužiteljstvu u Sofiji zahtjev za povrat servera. Istaknuo je da se informacije potrebne za kaznenu istragu trećih osoba mogu kopirati i da mu se server može vratiti, te je objasnio da se na serveru nalazi i nekoliko drugih stranica, uključujući i njegovu. Ta stranica je prestala funkcionirati zbog zapljene. Podnositelj predstavke podnio je Okružnom javnom tužiteljstvu u Sofiji dodatni zahtjev za povrat servera objašnjavajući da je osobna korespondencija korisnika njegove stranice pohranjena na serveru i da oduzimanje te korespondencije nije trebalo biti dozvoljeno. Također je istaknuo da mu je nedostupnošću njegove stranice prouzrokovana „značajna šteta“, uključujući i financijsku. Podnositelj predstavke je u više navrata pisao Glavnom javnom tužiteljstvu ponavljajući prethodno navedeno i istaknuo da su postupci vlasti prekršili njegova prava na privatni život i prepisku zagarantiranu člankom 8. Europske konvencije.
Server je podnositelju predstavke vraćen nakon nešto više od sedam mjeseci.
Internetska stranica podnositelja predstavke, koja je bila u funkciji više od četiri godine, prestala je s radom nakon zapljene njegovog servera. Koristeći drugi server, podnositelj predstavke uspio je na stranici objaviti priopćenje u kojem poziva organe gonjenja da isprave „grešku“ koju su napravili. Ponovno koristeći drugi server, aktivirao je „minimalnu“ verziju stranice, uglavnom s namjerom da korisnicima objasni što se dogodilo. Internetska stranica je vraćena u punu funkcionalnost tek nakon što je server vraćen podnositelju predstavke. Međutim, prema njegovim riječima, stranica nikada nije povratila svoju prethodnu popularnost.
Podnositelj predstavke se pred Europskim sudom žalio na oduzimanje i zadržavanje svog servera, posebno na temelju članka 1. Protokola broj 1 i članka 10. Europske konvencije.
Ocjena Europskog suda
Članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju
Europski sud je istaknuo da je server podnositelja predstavke zadržan oko sedam i po mjeseci. Uzimajući u obzir činjenicu da server podnositelja predstavke nikada nije pregledan u svrhu kaznene istrage protiv podnositelja predstavke i da je ta istraga bila usmjerena protiv trećih osoba, te uzimajući u obzir mogućnost kopiranja potrebnih informacija, važnost servera za profesionalnu aktivnost podnositelja predstavke, kao i djelomičnu neaktivnost Okružnog javnog tužiteljstva u Sofiji, Europski sud je istaknuo da je zadržavanje servera podnositelja predstavke bilo nesrazmjerno. Europski sud je zaključio da nacionalne vlasti nisu uspjele postići potrebnu pravičnu ravnotežu između legitimnog cilja koji se želio postići i prava podnositelja predstavke, čime je prekršen članak 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Članak 10. Europske konvencije
Europski sud je istaknuo da je osobna internetska stranica podnositelja predstavke predstavljala sredstvo za ostvarivanje njegove slobode izražavanja. Nakon što su vlasti zaplijenile server i informacije sadržane na njemu, internetska stranica koja je bila na tom serveru bila je nedostupna određeno vrijeme. Iako se nedostatak detalja o smanjenoj funkcionalnosti internetske stranice podnositelja predstavke u načelu može uzeti u obzir prilikom procjene pretrpljene štete, Europski sud je u svrhu analize o postojanju miješanja u prava podnositelja predstavke iz članka 10. Europske konvencije naveo da je zadržavanje servera nastavilo ometati slobodu izražavanja podnositelja predstavke sve dok mu on konačno nije vraćen.
Europski sud je naveo da je ometanje slobode izražavanja podnositelja predstavke rezultat zadržavanja servera i podataka koji se na njemu nalaze. Europski sud je istaknuo da je ograničena funkcionalnost internetske stranice podnositelja predstavke u razdoblju od oko sedam mjeseci bila posljedica djelovanja organa gonjenja, koji su dulje razdoblje zadržali server na kojem se nalazi ta stranica. Iako ove mjere nisu bile usmjerene protiv sporne internetske stranice, koja nije ni bila predmet istrage niti je bilo navoda da je prekršila zakon, mjere vlasti su dovele do stvarnih ograničenja. Europski sud je stoga zaključio da je u ovom slučaju došlo do miješanja javnog organa u pravo podnositelja predstavke na slobodu izražavanja.
S obzirom na to da je miješanje u prava podnositelja predstavke prema članku 10. Europske konvencije proizašlo iz zadržavanja servera od organa gonjenja, to miješanje je također bilo „propisano zakonom“ i slijedilo je legitimne ciljeve u općem interesu. Europski sud je naglasio da je ključno pitanje bilo je li miješanje bilo proporcionalno legitimnom cilju. Europski sud je ponovno naglasio da je server podnositelja predstavke oduzet u svrhu kaznene istrage protiv trećih osoba, a ne protiv podnositelja predstavke. Dalje, Europski sud je istaknuo da je značajno da iako je podnositelj predstavke u više navrata izjavio da je server također hostirao njegovu vlastitu internetsku stranicu te da su mnoge funkcije te stranice prestale raditi i da se ne mogu vratiti, da je stranica bila relativno popularna i da mu je nedostupnost te stranice nanosila financijsku štetu, organi gonjenja ostali su neaktivni dulje razdoblje. Konkretno, Okružno javno tužiteljstvo u Sofiji, gdje je server zadržan, procijenilo je potrebu za tim zadržavanjem i donijelo odluku o vraćanju servera tek nakon što je to naložilo Glavno javno tužiteljstvo.
Europski sud je također istaknuo da iako se čini da je podnositelj predstavke na svom serveru hostirao internetsku stranicu za koju se sumnjalo da objavljuje sadržaje koji krše autorska prava, domaće vlasti ni u jednom trenutku nisu sugerirale da on snosi bilo kakvu odgovornost za navodna kršenja autorskih prava. S obzirom na to da je miješanje u slobodu izražavanja podnositelja predstavke rezultat radnji koje su vlasti poduzele prilikom prikupljanja dokaza protiv trećih osoba, Europski sud nije vidio kako bi činjenica da mu nisu izrečene nikakve sankcije (što je isticala Vlada) mogla biti relevantna za analizu proporcionalnosti.
U konačnici, Europski sud je zaključio da se zadržavanje servera podnositelja predstavke u kaznenom postupku pokazalo nepotrebnim za potrebe istrage i da tijekom određenog razdoblja organi gonjenja nisu uložili napore da otklone posljedice svojih radnji na slobodu izražavanja podnositelja predstavke unatoč tome što su o tim posljedicama bili obaviješteni u više navrata. Europski sud je zaključio da je prekršen članak 10. Europske konvencije.
