Kaznena osuda podnositelja predstavke i kazna zatvora od šest mjeseci zbog uvrede i klevete dvije privatne osobe putem njegovih objava na internetskom blogu • Sporne objave sadržavale su ozbiljan uvredljiv jezik koji je pojedince prikazivao izuzetno negativno, uzrokujući im patnju, i predstavljale su kontinuirano uznemiravanje • Sporne objave sačinjene u osobnom svojstvu izvan obavljanja bilo kakve novinarske aktivnosti nisu doprinijele nikakvoj javnoj debati i bile su dostupne velikom broju ljudi • Izricanje bezuvjetne zatvorske kazne kao izuzetne mjere u specifičnim okolnostima slučaja nije pretjerano ili nerazmjerno • Nema kršenja članka 10. Europske konvencije

Činjenice i navodi podnositelja predstavke

Predmet se odnosi na kazneni postupak vođen protiv podnositelja predstavke zbog kaznenih djela uvrede i klevete nakon što je na svom blogu objavio uvredljive tekstove o dvoje novinara. Konkretno, podnositelj predstavke je V. V. nazvao „pederom“, „homoseksualcem“, „ljubiteljem gejeva“, „štakorom“, „gnojnom ranom“, „perverznjakom“, „pijancem“, „zlostavljačem kućnih ljubimaca“, „varalicom“, „starim lopovom“, „najprljavijim izdajicom“, „ološem“, „odvratnim ološem“, „uplašenom lasicom“, „uplašenim slugom“, „starcem nadutim od tableta“, „autsajderom“, „zoofilom“ koji „ima dva psa da ližu kremu s njegovog [...]“, te „puffom“ (zujalica), „agresivnim pederom“ itd. Također je tvrdio da ga je V. V. prisilio na seksualni odnos i pipkao ga, te da je zlostavljao pse. Podnositelj predstavke je opisao Š. P. kao „onu kurvu iz Zaloga“, „pravu Mata Hari“ i „manjom od govna“. Izjavio je da je „ispraznila mnoga muška jaja“, da je imala „primat medijske kurve“ i da je bila „idiotska bezobrazna kučka“, „drkadžijka“ i „prostitutka“. 

V. V. i Š. P. pokrenuli su nekoliko parničnih postupaka protiv podnositelja predstavke. Okružni sud u Ljubljani je 8. kolovoza 2012. godine donio presudu u parničnom postupku kojom se podnositelju predstavke zabranilo daljnje izvještavanje o V. V. na način koji ga karakterizira kao varalicu, lažljivca i osobu koja je seksualno uznemiravala ljude i zlostavljala životinje, te korištenje vulgarnog jezika poput „peder“, „homo“, „gnojna rana“ i drugih sličnih izraza. Štaviše, tokom godina sudovi su izdali nekoliko privremenih mjera kojima je podnositelju predstavke naloženo da prestane vrijeđati V. V. i Š. P. putem svojih blog-postova. Unatoč tome, podnositelj predstavke je nastavio objavljivati postove o njima i na kraju je u parničnim postupcima kažnjen s dvije novčane kazne od po 10.000 eura zbog nepoštovanja privremenih mjera. Osim toga, u jednoj kasnijoj objavi na blogu zaprijetio je fizičkim nasiljem V. V. i njegovom odvjetniku, što je postalo predmet odvojenog kaznenog postupka. 

V. V. i Š. P. su 8. ožujka 2012. godine podnijeli privatnu kaznenu tužbu protiv podnositelja predstavke zbog kaznenih djela uvrede i klevete. Podnositelj predstavke je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Domaći sudovi su ocijenili da je takva kazna bila jedina primjerena imajući u vidu dugotrajnost i težinu uvreda upućenih novinarima, njegovo odbijanje da plati novčane kazne izrečene u parničnim postupcima, kao i izostanak bilo kakvog kajanja. 

Podnositelj predstavke je tvrdio da je izricanjem kazne zatvora povrijeđeno njegovo pravo na slobodu izražavanja zagarantirano člankom 10. Europske konvencije.

Ocjena Europskog suda

Europski sud je konstatirao da se kazneni postupak odnosio na klevetu između privatnih osoba, pri čemu su uvredljive izjave iznesene javno putem osobnog internetskog bloga, u osobnom svojstvu i izvan okvira bilo kakve novinarske djelatnosti. Također, iako su V. V. i Š. P. bili novinari, oni nisu bili javne ličnosti, a uvrede kojima su bili izloženi nisu bile povezane s njihovim profesionalnim aktivnostima. 

Europski sud se složio s ocjenom domaćih sudova da izjave podnositelja predstavke, koje su većim dijelom sadržavale vulgaran i uvredljiv jezik, nisu doprinijele nikakvoj javnoj raspravi, da nisu bile izazvane ponašanjem V. V. ili Š. P. te da su predstavljale kontinuirano uznemiravanje. Istovremeno, bile su dostupne prilično velikom broju ljudi. Naime, blog podnositelja predstavke imao je više od 35.000 pratitelja i objave su dalje širili drugi mediji.

Europski sud je ponovio da primjena kaznenopravnih sankcija u predmetima klevete sama po sebi nije nerazmjerna. Pri tome, kazna zatvora u ovom kontekstu ostaje izuzetna mjera, koja je u skladu sa člankom 10. Europske konvencije samo onda kada su druga temeljna prava ozbiljno povrijeđena. U konkretnom slučaju podnositelj predstavke osuđen je na šest mjeseci zatvora jer su domaći sudovi zaključili da ga nijedna druga sankcija ne bi odvratila od nastavka vrijeđanja V. V. i Š. P. imajući u vidu da novčane kazne izrečene u nekoliko prethodnih parničnih postupaka nisu odvratile podnositelja predstavke od daljnjih objava. Štaviše, izričito je izjavio da neće prestati objavljivati sadržaje o V. V. i Š. P. niti platiti izrečene novčane kazne. Europski sud je dao važnost činjenici da je podnositelj predstavke, čak i nakon donošenja prvostupanjske presude u kaznenom postupku, imao priliku izbjeći kaznu zatvora tako što bi prestao s daljnjim objavama o V. V. i Š. P., ali je on to nastavio činiti.

Stoga, s obzirom na posebne okolnosti ovog predmeta, Europski sud je smatrao da se izricanje kazne zatvora podnositelju predstavke kao izuzetne mjere u kontekstu slobode izražavanja ne može smatrati pretjeranim niti nerazmjernim legitimnom cilju kojem se težilo, a to je zaštita ugleda V. V. i Š. P.

Europski sud je podsjetio na značaj obrazloženja koje domaći sudovi daju u predmetima poput ovog. U svezi s tim, Europski sud je konstatirao da je Vrhovni sud istaknuo da je riječ o predmetu bez presedana u slovenskoj sudskoj praksi koja se odnosi na kaznena djela protiv časti i ugleda. Iako je ocijenio da blog-objava podnositelja predstavke ne uživa zaštitu iz članka 10. Europske konvencije, Vrhovni sud je također detaljno obrazložio zašto nijedna druga kaznena sankcija ne bi mogla ostvariti svrhu odvraćanja niti ispuniti svrhu kažnjavanja u konkretnom predmetu. 

Sa svoje strane Ustavni sud je uvjerljivo obrazložio da su domaći sudovi uzeli u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta te na odgovarajući način opravdali izricanje kazne zatvora podnositelju predstavke kao jedine primjerene sankcije. Imajući u vidu navedeno, Europski sud je smatrao da su razlozi koje su domaći sudovi naveli u prilog svojim odlukama bili relevantni i dovoljni.

Uzimajući u obzir polje slobodne procjene koje stoji na raspolaganju državama, kao i činjenicu da su domaći sudovi na pravilan način izvršili odmjeravanje različitih suprotstavljenih interesa, Europski sud nije vidio uvjerljiv razlog da svojom procjenom zamijeni procjenu domaćih organa vlasti. Europski sud je zaključio da nije došlo do povrede prava na slobodu izražavanja iz članka 10. Europske konvencije.