Obiteljski život • Pozitivne obveze • Prekid kontakta između podnositeljice predstavke i njezina polubrata nakon što ga je posvojila obitelj koja živi u inozemstvu • Odbijanje podnositeljice predstavke da bude posvojena ne smije nadmašiti interese samog njezina polubrata • U danim okolnostima, posvojenje polubrata podnositelja zahtjeva od obitelji koja živi u inozemstvu je, dugoročno gledano, bilo u njegovu najboljem interesu • Procjena domaćih vlasti nije proizvoljna • Preovlađujući interesi obitelji koja posvaja da uživa i gradi obiteljski život zajedno s polubratom podnositeljice predstavke neometan pokušajima članova njegove biološke obitelji da ponovno uspostave kontakt • Nema kršenja članka 8. Europske konvencije
Činjenice i navodi podnositeljice predstavke
Podnositeljica predstavke Y je državljanka Srbije rođena 2007. godine. Tijekom 2015. godine je zajedno sa svojom braćom i sestrama smještena u hraniteljsku obitelj jer im roditelji nisu mogli pružiti adekvatnu skrb. Roditelji su naknadno lišeni roditeljskog prava jer se nisu trudili održati kontakt sa četvero djece. Djeca su time ispunila kriterije za posvojenje.
U rujnu 2017. godine par iz inozemstva izrazio je interes za posvojenje Y i njezina polubrata X.
Međutim, Y, koja je upravo napunila deset godina i imala je pravo odlučiti želi li biti posvojena ili ne, izrazila je želju da nastavi živjeti sa svojom hraniteljicom.
Tim stručnjaka izrazio je mišljenje da je u najboljem interesu X da ga posvoje potencijalni posvojitelji. Između ostalog, navedeno je da će potencijalni posvojitelji osigurati kontakt između X i podnositeljice predstavke „u skladu sa svojim mogućnostima, potrebama i interesima“.
Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je 14. veljače 2018. godine donijelo odluku kojom se potencijalnim posvojiteljima dozvoljava posvojenje X. U odluci nije spomenut nikakav kontakt između podnositeljice predstavke i X nakon njegova posvojenja.
Centar za socijalni rad je 21. veljače 2018. godine donio odluku kojom se odobrava posvojenje X od potencijalnih posvojitelja. U odluci je, između ostalog, navedeno da su ispunjeni svi uvjeti iz Konvencije o zaštiti djece i suradnji u pogledu međunarodnog posvojenja. U odluci nije spomenut nikakav kontakt između podnositeljice predstavke i X nakon njegova posvojenja.
Nakon što je X posvojen, nije bilo kontakta između njega i podnositeljice predstavke.
Pozivajući se posebno na članak 8. Europske konvencije (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života), podnositeljica predstavke žalila se na nedostatak kontakta sa svojim polubratom X nakon njegova posvojenja u inozemstvu tvrdeći da nije bilo u njezinu ili najboljem interesu X da ih razdvoje. Također je tvrdila da su posvojitelji obećali da će održavati kontakt između nje i X nakon njegova posvojenja, što se nije dogodilo.
Ocjena Europskog suda
Europski sud je prihvatio tvrdnju Vlade da se smještaj X u hraniteljsku obitelj ne može smatrati najboljim trajnim rješenjem za njega. Domaće vlasti imale su delikatan zadatak da pronađu najbolje rješenje za zaštitu interesa X. Europski sud se u svezi s tim pozvao na Opći komentar broj 14. Komiteta za prava djeteta, prema kojem se potencijalni sukobi između najboljih interesa djeteta, posmatranih pojedinačno, i interesa skupine djece moraju rješavati od slučaja do slučaja pažljivim balansiranjem interesa svih strana i pronalaženjem odgovarajućeg kompromisa.
Europski sud je dalje prihvatio da bi najbolje rješenje bilo zajedničko posvojenje podnositeljice predstavke i X. Međutim, u Srbiji za njih nisu pronađeni potencijalni posvojitelji, pa je posvojenje X od obitelji koja živi u inozemstvu, dugoročno gledano, bilo u njegovu najboljem interesu jer, kao dijete čija je majka lišena roditeljskih prava i čiji je otac bio nepoznat, nije imao trajnu stabilnu obiteljsku situaciju, a u Srbiji mu nisu pronađeni potencijalni posvojitelji.
Europski sud je također primijetio da u Srbiji ne postoji mogućnost za „otvoreno” posvojenje koje bi osiguralo kontakt između povojenog djeteta i članova njegove biološke obitelji. Nadalje, ukazano je da ne postoji zakon kojim se regulira kontakt između djeteta i njegove biološke obitelji nakon posvojenja na bilo koji način, a ni relevantni međunarodni instrumenti ne nameću opću obvezu državama da održavaju kontakt između braće i sestara nakon potpunog posvojenja.
U pogledu navoda podnositeljice predstavke da joj je obećano da će održavati kontakt sa X nakon njegova posvojenja, Europski sud je istaknuo da mišljenje stručnjaka Ministarstva, u kojem je navedeno da će potencijalni posvojitelji osigurati kontakt između X i podnositeljice predstavke „u skladu sa svojim mogućnostima, potrebama i interesima”, nije stvorilo nikakvu pravnu obvezu za posvojitelje da osiguraju takav kontakt. Odluka o posvojenju X nije predvidjela nikakav kontakt između podnositeljice predstavke i X nakon njegova posvojenja. Europski sud je dalje primijetio da nema ničega što bi ukazivalo na to da su Centar ili potencijalni posvojitelji željeli odstupiti od srbijanskog zakonskog propisa o posvojenju koji ne predviđa „otvoreno” posvojenje. Za razliku od smještaja djece u hraniteljsku obitelj ili u ustanovu, posvojenje je trajno rješenje i ne postoji obveza država da pokušaju očuvati veze između bioloških članova obitelji i posvojenog djeteta kao što je nastavak kontakta nakon posvojenja.
Imajući u vidu sve navedeno, ocijenjeno je da je država ispunila svoju obvezu da se brine o najboljem interesu djeteta pravilno procjenjujući mogućnosti i interese dvoje maloljetnika. Nakon posvojenja, X se morao naviknuti na svoju novu obitelj i prihvatiti novo okruženje te naučiti strani jezik. Sve to zajedno predstavljalo je delikatnu situaciju. U tim okolnostima domaće vlasti su imale pravo dati odlučujuću težinu X-ovoj potrebi za trajnošću, stabilnošću i integracijom u njegovo novo obiteljsko okruženje, posebno u razdoblju neposredno nakon posvojenja. S obzirom na te okolnosti, kao i na činjenicu da je X imao samo četiri godine kada je posvojen, Europski sud je smatrao da su prevagnuli interesi posvojiteljske obitelji da uživa i gradi obiteljski život zajedno sa X neometan pokušajima članova njegove biološke obitelji da ponovno uspostave kontakt.
Europski sud je zaključio da nije došlo do kršenja članka 8. Europske konvencije.
