Privatni život • Obrada osobnih podataka u svezi s obustavljenim kaznenim postupkom i kaznenim presudama koje su ukinute • Nepostojanje stvarne mogućnosti za provedbu analize proporcionalnosti glede mogućeg pristupa trećih strana • Kršenje članka 8. Europske konvencije
Činjenice
Podnositelji predstavke su devet ruskih državljana. Protiv podnositelja predstavke vođeni su kazneni postupci koji su okončani ili osudom ili prekidom postupka iz „nerehabilitacijskih razloga“ (naprimjer, primjenom Zakona o amnestiji ili sporazumom između stranaka). Ministarstvo unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) podnositeljima predstavke je na njihov zahtjev (u svrhu zapošljavanja) dostavilo potvrde koje su sadržavale podatke koji se odnose na obustavljene kaznene postupke ili ukinute osuđujuće presude.
Podnositelji predstavke su se žalili rukovoditeljima centara za baze podataka Ministarstva i tražili od njih da izbrišu podatke koji se odnose na kazneno gonjenje podnositelja predstavke a koji su pohranjeni u bazama podataka. Nakon što su im zahtjevi za brisanje podataka i izdavanje novih potvrda odbijeni, svaki od podnositelja predstavke pokrenuo je sudski postupak protiv Ministarstva. Domaći sudovi su odbili tužbe podnositelja predstavke ističući da, u skladu s domaćim zakonima, Ministarstvo ima pravo obrađivati podatke koji se odnose na kazneni postupak protiv podnositelja predstavke i na njihove osude. Domaći sudovi su naveli da vrijeme tijekom kojeg se osobni podaci koji se odnose na kaznena gonjenja i osude mogu čuvati u policijskoj bazi podataka nije određeno nikakvim zakonskim aktom, ali da je naredbama Ministarstva predviđeno da se takve informacije čuvaju dok dotična osoba ne napuni osamdeset godina života. Što se tiče osuđujućih presuda podnositelja predstavke, sudovi su utvrdili da je i dalje neophodno čuvati ove podatke i da zbog toga odbijanje Ministarstva da ih izbriše ne predstavlja kršenje prava podnositelja predstavke.
Navodi podnositelja predstavke
Podnositelji predstavke su se žalili da je obrada njihovih osobnih podataka u svezi s obustavljenim kaznenim postupkom ili ukinutim ili isteklim kaznenim osudama predstavljala miješanje u njihovo pravo na poštovanje njihova privatnog života iz članka 8. Europske konvencije.
Ocjena Europskog suda
Europski sud je konstatirao da podnositelji predstavke nisu osporili prvobitno prikupljanje podataka koji se odnose na kazneni postupak protiv njih ili na njihove osude, ali su osporili obradu ovih podataka nakon što je postupak protiv njih obustavljen ili nakon što su njihove osude istekle ili ih je ukinuo sud. Nadalje, podsjetio je na svoju praksu prema kojoj obrada osobnih podataka koju vrši javno tijelo u svezi s kaznenim postupcima koji su naknadno ili obustavljeni ili su doveli do kaznenih osuda predstavlja miješanje u pravo na poštovanje privatnog života.
Europski sud je ukazao da su postupak i rokovi za čuvanje i obradu podataka uređeni naredbama Ministarstva, te da oni koji su klasificirani kao povjerljivi nikada nisu objavljeni ni u jednoj službenoj publikaciji i nisu dostupni. Domaći sudovi (koji su se pozvali na ove naredbe) smatrali su da se takvi podaci moraju čuvati sve dok određena osoba ne navrši osamdeset godina života. Dostupni pravni okvir nije napravio nikakvu razliku kad je riječ o svrsi obrade podataka, kao što je pružanje informacija u kontekstu zapošljavanja, i, kao rezultat toga, ni u jednom trenutku proporcionalnost i postojanje relevantnih i dovoljnih razloga za ocjenu miješanja u pravo podnositelja predstavke na poštovanje njihova privatnog života nisu analizirani.
Što se tiče garancija čiji je cilj reguliranje pristupa trećih osoba i zaštita integriteta i povjerljivosti podataka, Europski sud je također ukazao da, prema Zakonu o policiji, policija mora zaštititi podatke o kojima brine od nezakonitog ili slučajnog pristupa, uništavanja, kopiranja i širenja. Međutim, kako je prethodno navedeno, dostupni propisi ne prave razliku kad je riječ o svrsi i važnosti zadržavanja i obrade takvih podataka, te stoga ne daju stvarnu mogućnost da se izvrši analiza proporcionalnosti glede mogućeg pristupa trećih osoba, u skladu s uvjetima iz članka 8. Europske konvencije.
Europski sud je u zaključku konstatirao da obradom podataka podnositelja predstavke u svezi s kaznenim osudama koje su istekle ili koje je sud ukinuo i podataka koji se odnose na kaznene postupke koji su obustavljeni iz „nerehabilitacijskih razloga“ nije uspostavljena pravična ravnoteža između suprotstavljenih javnih i privatnih interesa. Europski sud je zaključio da je tužena država prekoračila polje slobodne procjene u tom pogledu. U skladu s tim, takva obrada je predstavljala nerazmjerno miješanje u pravo podnositelja predstavke na poštovanje njihova privatnog života, te se takvo miješanje ne može smatrati „neophodnim u demokratskom društvu“. Utvrdio je da je došlo do povrede prava iz članka 8. Europske konvencije.
