42. plenarna sjednica

Ustavni sud je 28. i 29.9. 2007. godine održao svoju 42. plenarnu sjednicu. Razmatrano je više zahtjeva o ocjeni ustavnosti te apelacija o navodnim povredama ljudskih prava i osnovnih sloboda. Između ostalog, povodom zahtjeva Ive Mire Jovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva predsjedavajućeg Predsjedništva Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti određenih članova Zakona o javnom radiotelevizijskom sistemu Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio da se održi javna rasprava u skladu sa Pravilima Ustavnog suda BiH. U predmetu AP 3191/06 Ustavni sud je odbio kao neosnovanu apelaciju Josipa Merdže, podnesenu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i presude Kantonalnog suda u Mostaru kojima je apelant oglašen krivim za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja ili ovlasti i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Ustavni sud je zaključio da nema povrede prava na pravično suđenje jer osporene presude redovnih sudova u obrazloženjima sadrže precizne razloge na osnovu kojih su primijenjeni zakonski propisi na kojima se zasnivaju. Ne može se zaključiti da je primjena tih propisa bila proizvoljna ili diskriminatorna, niti da je procjena dokaza prvostepenog suda koja je potvrđena u drugostepenom postupku bila očigledno proizvoljna, kao ni da je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanta u smislu prava na pravičan postupak. Također, Ustavni sud je istakao da ne postoji kršenje prava na nediskriminaciju kada se navodi apelanta zasnivaju isključivo na činjenici da protiv drugih lica nije pokrenut krivični postupak. Ustavni sud je dalje u predmetu AP-2189/06 usvojio apelaciju Safeta Busuladžića podnesenu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u postupku koji se ticao pitanja korištenja stana u Sarajevu. Ustavni sud je u konkretnom slučaju zaključio da je pobijanom presudom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu jer Vrhovni sud u presudi donesenoj po reviziji nije dao jasne i precizne razloge koji su ga opredijelili za primjenu odredbe člana 122. Zakona o stambenim odnosima SFRJ. Također, Ustavni sud je odbio apelaciju Župe Svetog Ante Padovanskog Bugojno, Franjevačke provincije Bosne Srebrne Sarajevo, podnesenu protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u postupku u kojem je rješavano pitanje ostavštine preminulog pripadnika Reda Manje braće Svetog Franje. U konkretnom slučaju, Ustavni sud je zaključio da primjena građanskog prava, odnosno nemogućnost primjene vjerskog prava, ne krši ustavna prava apelanta. Pobijana presuda nije povrijedila pravo na pravično suđenje jer je u skladu sa ustavno-pravnim okvirom kojim se reguliše pravni položaj vjerskih zajednica, a Vrhovni sud je dovoljno jasno i argumentovano obrazložio primjenu relevantnih pravnih propisa. Ustavni sud je također zaključio da nema povrede prava na slobodu misli, savjesti i vjere jer je «ograničenje» apelantove slobode vjere bilo u skladu sa zakonom, imalo cilj da «zaštiti javni poredak» i bilo «neophodna mjera u demokratskom društvu». Sud je usvojio i nekoliko akata administrativno-finansijske prirode.
Podijeli
Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.