Ustavni sud Bosne i Hercegovine održao je danas, 3. veljače 2016. godine, redovitu 31. sjednicu Velikog vijeća.

Ustavni sud je, između ostalog, odlučivao o apelacijama u svezi s člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, o dopustivosti i meritumu. U okviru odlučivanja o apelacijama Sud je donio jedan broj odluka kojima je ustanovljena povreda prava apelanata na pravično suđenje, odnosno odbio je kao neutemeljen jedan broj apelacija u slučajevima u kojima je zaključio da takve povrede nije bilo.

Isključivo radi ilustracije izdvajamo:

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbio kao neutemeljenu apelaciju Faruka Balijagića i Ade Balijagića, podnesenu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 K 024169 15 Kž 2 od 18. studenog 2015. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 024169 15 Kv 4 od 3. studenog 2015. godine u odnosu na članak II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je odbacio kao nedopuštenu i apelaciju Faruka Balijagića i Ade Balijagića, podnesenu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 K 024169 15 Kž 2 od 18. studenog 2015. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 024169 15 Kv 4 od 3. studenog 2015. godine u odnosu na članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što je preuranjena.

Naime, Rješenjem Vrhovnog suda broj 09 0 K 024169 15 Kž 2 od 18. studenog 2015. godine odbijeni su kao neutemeljeni prizivi kantonalnog tužitelja i apelanata protiv rješenja Kantonalnog suda kojim je apelantima, protiv kojih se pred Kantonalnim tužiteljstvom vodi istražni postupak zbog utemeljene sumnje da su počinili kazneno djelo iz članka 166. stavak 1., kazneno djelo iz članka 289. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. i teška kaznena djela iz članka 328. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije BiH, sve u svezi s čl. 31. i 32. KZFBiH, produljen pritvor za dva mjeseca koji, po tom rješenju, može trajati do 13. prosinca 2015. godine ili do nove odluke suda jer se Vrhovni sud u cjelini suglasio s razlozima i obrazloženjima iz prvostupanjskog rješenja na kojima je zasnovan zaključak o postojanju utemeljene sumnje da su apelanti počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret.

Apelanti u apelaciji, između ostalog, tvrde da su im osporenim rješenjima povrijeđena prava iz članka II/3.d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz članka 5. stavak 1. točka c) i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Apelanti osporavaju da je uopće dokazano da postoji utemeljena sumnja kao uvjet bez kojeg pritvor nikada ne može biti određen. Smatraju da u konkretnom predmetu ne postoje okolnosti i dokazi da bi Vrhovni i Kantonalni sud mogli izvesti zaključak o postojanju utemeljene sumnje da su počinili kaznena djela koja su im stavljena na teret. Svi izvedeni dokazi, po mišljenju apelanata, ukazuju na potpunu proizvoljnost suda u postupku utvrđivanja činjenica, odnosno ocjene dokaza za postojanje općeg pritvorskog uvjeta, etc.

Ustavni sud je zaključio da nema kršenja prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 1. točka c) Europske konvencije kada je sud utvrdio postojanje utemeljene sumnje i kada je o svom zaključku da postoji utemeljena sumnja sud dao odgovarajuće i relevantno obrazloženje, te kada je sud, odlučujući postoje li posebni pritvorski razlozi, dao i dovoljno relevantna obrazloženja o postojanju posebnih pritvorskih razloga iz članka 146. stavak 1. toč. b), c) i d) ZKPFBiH, te i donio odluku kako je izložena.

Također, Ustavni sud BiH je djelomično usvojio apelaciju Jerka Ivankovića Lijanovića i Suada Čamdžića.

Ustavni sud BiH je utvrdio povredu prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. stavak 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz pritvorskog razloga propisanog člankom 146. stavak 1. točka d) Zakona o kaznenom postupku FBiH, i to:

a) Jerka Ivankovića Lijanovića u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 014378 15 Kž 2 od 4. prosinca 2015. godine i Rješenjā Kantonalnog suda u Tuzli br. 03 0 K 014378 15 Kv 4 od 19. studenog 2015. godine, 03 0 K 014378 15 Kv od 8. listopada 2015. godine i 03 0 K 014378 15 Kpp od 30. rujna 2015. godine.

b) Suada Čamdžića u odnosu na Rješenje Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 03 0 K 014378 15 Kž 4 od 23. prosinca 2015. godine i Rješenjā Kantonalnog suda u Tuzli br. 03 0 K 014378 15 Kv 6 od 16. prosinca 2015. godine, 03 0 K 014378 15 Kv od 8. listopada 2015. godine i 03 0 K 014378 15 Kpp od 30. rujna 2015. godine.

Ustavni sud BiH je odbio kao neutemeljenu apelaciju Jerka Ivankovića Lijanovića i Suada Čamdžića, podnesenu protiv Rješenjā Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine br. 03 0 K 014378 15 Kž 4 od 23. prosinca 2015. godine i 03 0 K 014378 15 Kž 2 od 4. prosinca 2015. godine i Rješenjā Kantonalnog suda u Tuzli br. 03 0 K 014378 15 Kv 6 od 16. prosinca 2015. godine, 03 0 K 014378 15 Kv 4 od 19. studenog 2015. godine, 03 0 K 014378 15 Kv od 8. listopada 2015. godine i 03 0 K 014378 15 Kpp od 30. rujna 2015. godine, u odnosu na ostale aspekte prava na slobodu i sigurnost ličnosti iz članka II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 5. stavak 1. točka c) i st. 3. i 4. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

U svim slučajevima u kojima je utvrdio postojanje povreda prava apelanata na pravično suđenje Sud je naložio nadležnim sudovima ili upravnim tijelima da žurno okončaju postupke, te da, suglasno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave odluke obavijeste Sud o mjerama koje su poduzete s ciljem njihova izvršenja.

Sukladno članku 18. točka 3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Sud je odbacio jedan broj apelacija koje su podnesene nepravodobno, nakon proteka roka za podnošenje apelacije, ili preuranjeno, odnosno u slučajevima u kojima je utvrdio da apelanti nisu iskoristili sve raspoložive pravne lijekove u prethodnom postupku.

Sud je donio i veći broj odluka kojima su odbačene kao nedopustive apelacije koje su, prima facie, očito bile neutemeljene jer zahtjevi apelanata nisu bili opravdani, odnosno činjenice koje su apelanti predočili Sudu u ovim slučajevima ni na koji način nisu mogle opravdati tvrdnju apelanata da postoji kršenje njihovih prava zaštićenih Ustavom ili da apelanti, kao stranke u postupku, snose posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom.

Sve odluke usvojene na sjednici bit će dostavljene apelantima u roku od mjesec dana i objavljene na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.