Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 24. i 25. rujna 2026. godine održao 174. plenarnu sjednicu na kojoj je odlučivao o zahtjevima za apstraktnu kontrolu ustavnosti, većem broju apelacija i zahtjeva za donošenje privremenih mjera.
Od odluka koje je donio na plenarnoj sjednici Ustavni sud izdvaja:
U-2/26 – Odlučujući o zahtjevu dvadeset sedam zastupnika Zastupničkog doma Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da postoji spor u vezi s donošenjem sljedećih akata: akt Službe prostornog uređenja Općine Vareš broj 02/3-1633/21 od 17. lipnja 2021. godine; Rješenje Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva broj UP – 408-22/1-155/21 KK od 31. svibnja 2021. godine; akt Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva broj UP-I-08-22-3064/22 KK od 3. studenog 2022. godine; Rješenje Ministarstva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Zeničko-dobojskog kantona broj 05-22-12651-7/22 od 3. ožujka 2023. godine; Ugovor o služnosti broj 05-22-12651-8/22 od 10. travnja 2023. godine; Ugovor o koncesiji broj 04-18-21389-1/13 od 12. ožujka 2013. godine s pripadajućim aneksima, i to Aneks I. broj 04-18-21389-2/13 od 8. listopada 2013. godine, Aneks II. broj 04-18-21389-3/2018 od 19. veljače 2018. godine, Aneks III. broj 04-18-21389/32018 od 14. studenog 2018. godine, Aneks IV. broj 04-18-21389-4/2018 od 28. siječnja 2020. godine, Aneks V. broj 04-18-14461-1/20 od 3. prosinca 2020. godine i Aneks VI. broj 04-14-5757-2/22 od 19. srpnja 2022. godine, te odluke Vlade Zeničko-dobojskog kantona br. 02-18-21389/12 od 28. rujna 2012. godine („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ broj 15/12), 02-18-16470/18 od 2. studenog 2018. godine („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ broj 15/18), 02-14-14461/20 od 26. kolovoza 2020. godine („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ broj 16/20), 02-14-14461/20 od 12. listopada 2020. godine („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ broj 18/20), 02-14-5359/22 od 31. ožujka 2022. godine („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ broj 9/22) i 02-14-5914/23 od 11. travnja 2023. godine („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ broj 6/23). Ustavni sud je zaključio da osporeni akti nisu u skladu sa čl. I/2. i III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine jer su nenadležni organi javne vlasti raspolagali državnom imovinom suprotno Zakonu o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine, iako na državnoj razini nije riješeno pitanje državne imovine, te bez uključivanja Pravobraniteljstva kao zakonskog zastupnika titulara državne imovine.
U skladu sa člankom 61. stavak (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je naložio Federalnom ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, Službi prostornog uređenja Općine Vareš, Vladi Zeničko-dobojskog kantona, Ministarstvu za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Zeničko-dobojskog kantona i Ministarstvu za privredu Zeničko-dobojskog kantona da preispitaju usklađenost osporenih akata iz svoje nadležnosti sa Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07, 58/08 i 22/22), uz obvezno uključivanje Pravobraniteljstva Bosne i Hercegovine, te da poduzmu aktivnosti kako bi se akti za koje se utvrdi da nisu usklađeni sa Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 18/05, 29/06, 85/06, 32/07, 41/07, 74/07, 99/07, 58/08 i 22/22) stavili izvan snage.
U-10/26 – Odlučujući o zahtjevu Denisa Zvizdića, prvog zamjenika predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za rješavanje spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska, Ustavni sud je utvrdio da akti i aktivnosti Republike Srpske poduzete radi izvršenja proračunske stavke broj 488100 proračuna Republike Srpske za 2026. godinu „Transferi predstavništvima Republike Srpske u inozemstvu“ u okviru potrošačke jedinice „Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju“ u iznosu od 15.000.000,00 KM, koja je sastavni dio Odluke Narodne skupštine Republike Srpske o usvajanju proračuna za 2026. godinu („Službeni glasnik RS“ broj 114/25), te proračunske stavke broj 448100 drugog rebalansa proračuna za 2025. godinu „Transferi predstavništvima Republike Srpske u inozemstvu“ u okviru potrošačke jedinice „Ministarstvo za evropske integracije i međunarodnu saradnju“ u iznosu od 49.000.000,00 KM, koja je sastavni dio Odluke Narodne skupštine Republike Srpske o usvajanju drugog rebalansa proračuna za 2025. godinu („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 109/25), u svezi s Ugovorom o konzultantskim uslugama zaključenim 6. rujna 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, Republika Austrija, i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravne osobe „Dickens & Madson Canada Inc.“, i drugim sličnim ugovorima čija je svrha ostvarivanje ciljeva za koje je Ustavni sud utvrdio da su nespojivi s Ustavom Bosne i Hercegovine, nisu u skladu sa člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, člankom III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. U skladu sa člankom 61. stavak (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ovom odlukom zabranjuje sve isplate iz proračuna Republike Srpske u svezi s Ugovorom o konzultantskim uslugama zaključenim 6. rujna 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, Republika Austrija, i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravne osobe „Dickens & Madson Canada Inc.“, i svim drugim aktima i aktivnostima koji se odnose na lobiranje u ime i za račun Republike Srpske putem lobističkih agencija za ciljeve koji su u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine. Također nalaže Narodnoj skupštini Republike Srpske, Vladi Republike Srpske, te drugim nadležnim organima u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim osobama u tim institucijama, uključujući i predstavništva Republike Srpske u inozemstvu, da obustave sve aktivnosti u svezi s isplatama na temelju Ugovora o konzultantskim uslugama zaključenog 6. rujna 2025. godine između Mladena Filipovića, direktora Predstavništva Republike Srpske u Beču, Republika Austrija, i Arija Ben-Menashea, predsjednika pravne osobe „Dickens & Madson Canada Inc.“, i proračunskim financiranjem lobističkih usluga za ciljeve koji su u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine, odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i institucija Bosne i Hercegovine.
U-5/26 – U ovom predmetu Ustavni sud je odlučivao o zahtjevu Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine za ocjenu kompatibilnosti članka 12. stavak (1) točka c) i stavak (3) i članka 13. stavak (4) Zakona o zabrani diskriminacije („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 59/09 i 66/16). Podnositelj zahtjeva je smatrao da osporene odredbe nisu usklađene sa člankom I/2. u svezi sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine jer ne pojašnjavaju nadležnost redovnih sudova da presuđuju o posebnim tužbama radi zaštite od diskriminacije u slučaju kada je Ustavni sud svojom odlukom utvrdio da određena odredba općeg pravnog akta ima diskriminatoran karakter. Također je istaknuo da navedene odredbe ne propisuju mogu li redovni sudovi utvrđivati diskriminatornost odredbe zakona po osnovi članka 2. stavak (1) Zakona o zabrani diskriminacije i prije nego što Ustavni sud odluči krši li takva odredba ustavnu klauzulu o zabrani diskriminacije.
Odlučujući o ovom zahtjevu, Ustavni sud je istaknuo da su članak 12. stavak (1) točka c) i stavak (3) i članak 13. stavak (4) Zakona o zabrani diskriminacije propisani na jasan, precizan i predvidljiv način, te da imaju dovoljnu kvalitetu da se mogu smatrati „zakonom“ u smislu standarda vladavine prava. Ustavni sud je također istaknuo da te odredbe ne sprečavaju redovne sudove da prilikom njihovog tumačenja i primjene poštuju ustavnu nadležnost Ustavnog suda i konačnost i obveznost odluka Ustavnog suda zajamčene člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Konačno, Ustavni sud je zaključio da su članak 12. stavak (1) točka c) i stavak (3) i članak 13. stavak (4) Zakona o zabrani diskriminacije u skladu sa člankom I/2. u svezi sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine.
AP-2308/26 – Ustavni sud je u ovom predmetu odbio kao neutemeljenu apelaciju Pokreta za Modernu i Aktivnu Krajinu (PoMAK) podnesenu protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 Iž 054901 26 Iž od 4. lipnja 2026. godine u odnosu na članak 3. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Rješenjem Suda BiH odbijena je apelantova žalba kojom se pobijao stavak (2) dispozitiva odluke Središnjeg izbornog povjerenstva Bosne i Hercegovine (SIPBiH) od 29. svibnja 2026. godine. U stavku (2) dispozitiva Odluke SIPBiH odbijena je apelantova prijava za učešće na izborima za organ vlasti – Zastupnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Sud BiH je u obrazloženju rješenja, između ostalog, ukazao da na temelju podataka iz spisa predmeta jasno proizlazi da je SIPBiH na pravilan i zakonit način utvrdio da apelant nije priložio dovoljan broj potpisa podrške, u smislu članka 4.11 Izbornog zakona i članka 9. stavak (7) Pravilnika. Ustavni sud je u ovom predmetu zaključio da osporenim odlukama nije prekršeno apelantovo pravo na slobodne izbore iz članka 3. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u segmentu njegovog „pasivnog“ aspekta kada su SIPBiH i Sud BiH u svojim odlukama dali detaljno i jasno obrazloženje za zaključke na temelju kojih su donijeli osporene odluke.
AP-2389/26 – Ustavni sud je odlukom u ovom predmetu odbio kao neutemeljenu apelaciju koju je podnijela politička stranka Snaga naroda – Ramo Isak protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 Iž 054929 26 Iž od 5. lipnja 2026. godine i Odluke SIPBiH broj 06-1-07-3-1086/26 od 3. lipnja 2026. godine u odnosu na navode o kršenju članka 3. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Točkom 2. osporene odluke SIPBiH odbijena je apelantičina prijava za učešće na Općim izborima 2026. godine za izbore za organe vlasti u Narodnoj skupštini Republike Srpske i Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. SIPBiH je u obrazloženju, između ostalog, naveo da su provjerom dostavljenih obrazaca s potpisima podrške birača utvrđene nepravilnosti potpisa na obrascu, te zaključio da nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za ovjeru apelantičine prijave za organe vlasti iz točke 2. odluke. Rješenjem Suda BiH od 5. lipnja 2026. godine odbijena je apelantičina tužba podnesena protiv odluke SIPBiH. Ustavni sud je odlukom u ovom predmetu zaključio da osporenim odlukama nije prekršeno apelantičino pravo na slobodne izbore iz članka 3. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju u segmentu njegovog „pasivnog“ aspekta kada su SIPBiH i Sud BiH u svojim odlukama dali detaljno i jasno obrazloženje za zaključke na temelju kojih su donijeli osporene odluke.
Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnositeljima zahtjeva/apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
