Ustavni sud Bosne i Hercegovine održao je danas, 22. prosinca 2015. godine, redovitu, posljednju u 2015. godini,29. sjednicu Velikoga vijeća.
Na današnjoj sjednici Velikoga vijeća Ustavni sud BiH je, između ostaloga, razmatrao veći broj apelacija podnesenih zbog navodnih povreda ustavnih prava apelanata koje su im nanijeli redoviti sudovi, a među njima i jedan broj apelacija koje pokreću pitanje odgovornosti za klevetu.
Isključivo radi ilustracije izdvajamo:
Dragan Kalinić iz Banje Luke podnio je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv presude Okružnog suda u Banjoj Luci i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci.
Naime, presudom Osnovnog suda odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da su prvotuženi, te drugotuženi kao autor članaka koji su objavljeni u tjednom listu „Patriot“ od 22. prosinca i 29. prosinca 2003. godine pod naslovima „Otac na službenom putu ili svi Kalinićevi stanovi i drumski razbojnici“ i „Svi Kalinićevi stanovi“, svjesno iznoseći neistinu, nanijeli apelantu štetu i time zlouporabili pravo na slobodno izražavanje garantirano člankom 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Slijedom navedenoga, oni su obvezani apelantu solidarno naknaditi štetu izazvanu iznošenjem klevete, to jeste isplatiti mu na ime satisfakcije za duševne bolove iznos od 10.000,00 KM, uz naknadu troškova postupka, te su dužni trpjeti da se o njihovom trošku ta presuda objavi u jednom tjednom i dva dnevna lista.
Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedene presude, Okružni sud je donio presudu kojom je odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu. U obrazloženju presude, između ostaloga, Okružni sud je naveo da je prvostupanjski sud u predmetnome postupku utvrdio da navodi tuženih koji su objavljeni u tjednom listu „Patriot“ nisu istiniti, ali da zbog tih navoda nije nastupila šteta za apelanta, to jeste nije utvrđeno postojanje duševnog bola kod apelanta, što je uvjet za dosuđivanje novčane naknade. Prema mišljenju Okružnog suda, informacije koje su objavljene o apelantu, tj. o njegovom imovnom stanju, ne predstavljaju klevetu i nisu takve prirode da izazovu duševnu bol koja bi opravdavala dosuđivanje naknade za taj vid štete.
Apelant pobija navedene presude tvrdeći da su mu tim presudama povrijeđena prava iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Apelant, između ostaloga, ističe da je prvostupanjski sud proizvoljno ocijenio dokaze u predmetnom postupku, odnosno da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude naveo koje je dokaze proveo na glavnoj raspravi, ali da nije naveo kako je ocijenio svaki dokaz posebno, niti je te dokaze doveo u međusobnu vezu.
Međutim, Ustavni sud je imao u vidu da je pobijanim odlukama odbijen apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da su tuženi odgovorni za klevetu, tj. da su iznošenjem određenih neistinitih informacija o apelantu prouzrokovali štetu njegovome ugledu, te da se slijedom toga obvežu da mu na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog povrede ugleda naknade nematerijalnu štetu. Budući da se, dakle, bit apelantovog zahtjeva odnosi na zaštitu „prava na ugled“, koje je zaštićeno člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Ustavni sud je, slijedeći praksu Europskog suda za ljudska prava, u konkretnome slučaju ispitao jesu li redoviti sudovi dali dovoljne i relevantne razloge za uskraćivanje zaštite apelantovom ugledu, odnosno je li pobijanim odlukama redovitih sudova postignuta pravična ravnoteža između dva suprotstavljena prava: apelantovog prava na ugled i prava tuženih na slobodu izražavanja.
Prema tome, Ustavni sud je zaključio da postoji kršenje članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer redoviti sudovi pri donošenju pobijanih odluka nisu obavili odgovarajuću analizu na način kako to zahtijevaju standardi Europskog suda za ljudska prava uspostavljeni u praksi tog suda u pogledu postizanja pravične ravnoteže između prava iz članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ustavni sud je usvojio apelaciju Dragana Kalinića i utvrdio povredu članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Ustavni sud je ukinuo Presudu Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 037776 11 Gž od 4. travnja 2012. godine i predmet vratio tom sudu, koji je dužan, po hitnom postupku, donijeti novu odluku, sukladno članku II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Između ostaloga, Ustavni sud je odlučivao i o jednome broju zahtjeva o povredi prava apelanata na pravično suđenje. U predmetima u kojima je Sud utvrdio postojanje povreda prava apelanata na pravično suđenje, zbog toga što sudovi nisu donijeli odluke u razumnome roku (članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda), nadležnim sudovima je naloženo da hitno okončaju postupak, te da o tome izvijeste Sud u roku od tri mjeseca.
Apelacije koje su bile očito neutemeljene i nedopuštene Sud je odbacio. To se odnosi na predmete u kojima je Sud utvrdio da zahtjevi apelanata nisu opravdani, odnosno da činjenice koje su apelanti predočili Sudu ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju apelanata o postojanju kršenja njihovih prava zaštićenih Ustavom, ili da stranke u postupku ne snose posljedice navodnoga kršenja prava zaštićenih Ustavom.
Sve odluke usvojene na sjednici bit će dostavljene apelantima u roku od mjesec dana i objavljene na internetskoj stranici Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine.
