Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 26. i 27. ožujka 2026. godine održao 168. plenarnu sjednicu na kojoj je odlučivao o zahtjevima za apstraktnu kontrolu ustavnosti i većem broju apelacija. Također, Ustavni sud je rješavao i o pitanjima od značaja za rad Ustavnog suda.

Od odluka koje je donio na plenarnoj sjednici Ustavni sud izdvaja:

U-1/25 – Ustavni sud je u ovom predmetu odlučivao o zahtjevu Kemala Ademovića, zamjenika predsjedatelja Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti članka 6. stavak (1) točka 1), članka 8. stavak (3) točka 6), članka 141. st. (5) i (6) i članka 141a. st. (3) i (4) Zakona o policiji i unutarnjim poslovima Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 57/16, 110/16, 58/19, 82/19, 18/22, 55/23 i 48/24). Ustavni sud je povodom ovog zahtjeva zaključio sljedeće:
- Odredbe Zakona o policiji, i to članak 141. stavak (5) u dijelu „digitalno potpisivanje i izdavanje kvalificiranih digitalnih certifikata, te vršiti personalizaciju dokumenata“ i stavak (6) u dijelu „i članka 141a. ovog Zakona, kao i zaštite infrastrukture iz stavka 5. ovog članka“ i članak 141a. stavak (4) Zakona o policiji, nisu u skladu sa člankom III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine jer Republika Srpska donošenjem ovih odredaba Zakona o policiji nije izvršila njihovo usklađivanje s relevantnim odredbama Zakona o Agenciji za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH, Zakona o osobnoj iskaznici BiH i Zakona o putnim ispravama BiH kojima je uspostavljena nadležnost Agencije za identifikacijske dokumente, evidenciju i razmjenu podataka BiH u oblasti digitalnog potpisivanja i personalizacije identifikacijskih dokumenata, te donošenja relevantnih podzakonskih propisa kojima to bliže regulira.
- Članak 146. stavak (1) Zakona o policiji nije u skladu sa člankom III/3.(b) i III/1.(g) Ustava Bosne i Hercegovine jer je Direkcija za koordinaciju policijskih tijela nadležna za suradnju između policijskih tijela Bosne i Hercegovine te odgovarajućih organa u Bosni i Hercegovini s odgovarajućim stranim i međunarodnim organima.
- Članak 6. stavak (1) točka 1) Zakona o policiji je u skladu sa člankom III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da je Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srpske ovlašteno za obavljanje određenih poslova u oblasti jedinstvenog matičnog broja, prebivališta, osobnih iskaznica i putnih isprava.
- Članak 8. stavak (3) točka 6) Zakona o policiji je u skladu sa člankom III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine s obzirom na to da se izričito ne odnosi na poslove u nadležnosti Agencije, već općenito propisuje osiguranje zaštite informacijsko-komunikacijske strukture.
- Članak 141. stavak (5) Zakona o policiji u dijelu „uključujući i policijsku legitimaciju iz članka 24. ovog Zakona i identifikacijski dokument iz članka 69. ovog Zakona u skladu s važećim propisima“ nije suprotan odredbama Zakona o Agenciji jer se radi o personalizaciji dokumenata policijskih i drugih službenika koja nije regulirana Zakonom o Agenciji.
- Članak 141. stavak (6) Zakona o policiji u dijelu „Ministar donosi pravilnik kojim se uređuje uspostavljanje sustava zaštite za evidencije iz članka 8. stavak 3. točka 6), evidencija iz stavka 1. ovog članka“ nije suprotan odredbama Zakona o Agenciji zbog ranijih zaključaka u svezi sa člankom 8. stavak (3) točka 6), odnosno jer ne pokreće pitanja usklađenosti sa Zakonom o Agenciji.
- Članak 141a. stavak (3) Zakona o policiji nije suprotan članku 8. Zakona o Agenciji i čl. 19. i 26. Zakona o putnim ispravama BiH jer nakon utvrđenja da relevantni dio članka 141. stavak (5) Zakona o policiji nije u skladu sa člankom III/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine više nema mogućnosti da građani koriste infrastrukture iz članka 141. stavak (5) Zakona o policiji, nego samo infrastrukturu koju uspostavlja Agencija.

U-13/25 – U ovom predmetu Ustavni sud je odlučivao o zahtjevu jedanaest članova Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH za rješavanje spora s entitetom Republika Srpska, Narodnom skupštinom Republike Srpske, zbog donošenja Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 23/2025). Podnositelji zahtjeva su naveli da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske nije u suglasnosti sa čl. I/1., I/2., III/3.(b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je utvrdio da postoji spor između Bosne i Hercegovine i Republike Srpske u svezi s Odlukom o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske, te da Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske nije u skladu sa čl. I/2., III/3.(b) i VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine jer odredbe koje predstavljaju osnovu ustavnog uređenja Republike Srpske nisu usklađene s odredbama Ustava Bosne i Hercegovine i konačnim i obvezujućim odlukama Ustavnog suda. U skladu sa člankom 61. stavak (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, ukinuta Odluka o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske prestaje važiti narednog dana od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“. Također, u skladu sa člankom 61. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je naložio Narodnoj skupštini Republike Srpske, svim nadležnim organima u Republici Srpskoj, kao i svim službenim ili odgovornim osobama u tim institucijama da obustave sve aktivnosti koje poduzimaju na temelju Odluke o utvrđivanju Nacrta Ustava Republike Srpske.

U-35/25 – Odlučujući o zahtjevu Darka Babalja, prvog zamjenika predsjedatelja Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Zakona o financiranju političkih organizacija („Službeni glasnik RS“ broj 45/25), Ustavni sud je zaključio da sporni zakon nije u skladu sa člankom II/3.(i) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 11. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (koji štite pravo na slobodu udruživanja) jer ukidanje proračunskog financiranja predstavlja nerazmjerno miješanje koje, u odsustvu dokaza o „hitnoj društvenoj potrebi“, narušava načelo jednakih mogućnosti i politički pluralizam kao temelje slobode udruživanja u demokratskom društvu. Zahtjev Darka Babalja za ocjenu zakonitosti Zakona o financiranju političkih organizacija („Službeni glasnik RS“ broj 45/25) u odnosu na čl. 1., 2., 4., 5., 10., 11. i 16. Zakona o izvršenju proračuna RS za 2025. godinu i čl. 3., 7., 10., 14., 15., 20., 30., 31., 38. i 39. Zakona o proračunskom sustavu Republike Srpske odbačen je zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje. Ustavni sud je istaknuo da se u konkretnom slučaju radi o zakonima koje je donijela Narodna skupština Republike Srpske, te se stoga ne radi o dvije institucije Bosne i Hercegovine koje bi mogle imati konkurentnu nadležnost u odnosu na isto pitanje, pa zbog toga ne postoji ni spor o tom pitanju.

U-37/25 – Ustavni sud je u ovom predmetu, odlučujući o zahtjevu trideset i jednog poslanika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti Odluke o osnivanju ureda i proceduri imenovanja glavnog pregovarača i zamjenika glavnog pregovarača Bosne i Hercegovine za vođenje pregovora o pristupanju Europskoj uniji („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 68/25), zaključio da osporena odluka nije u skladu sa čl. I/2. i IV/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud je, između ostalog, slijedeći standarde koji proizlaze iz članka I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, istaknuo da osporenu odluku nije potvrdio Dom naroda u smislu članka IV/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine koji propisuje da sve zakonodavne odluke moraju odobriti oba doma. Stoga odluka koju je donio jedan dom zakonodavnog tijela prema nadležnostima iz članka III/1. Ustava Bosne i Hercegovine ne predstavlja odluku Parlamentarne skupštine u smislu članka IV/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine. Sukladno tome, takva odluka ne može proizvesti pravni učinak jer nije u skladu sa člankom I/2. u svezi sa člankom IV/3.(c) Ustava Bosne i Hercegovine. Odlučujući o djelovanju odluke Ustavnog suda, u skladu sa člankom 61. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio ništavnost osporene odluke ab initio. Također, polazeći od činjenice da se radi o važnom pitanju ispunjavanja obveza institucija BiH prema zahtjevima za početak pregovaračkog procesa za pristupanje EU, koje institucije BiH još uvijek nisu ispunile, Ustavni sud je, na temelju članka 72. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, naložio Parlamentarnoj skupštini da u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja ove odluke u skladu sa svojim ovlaštenjima normira proceduru imenovanja glavnog pregovarača i zamjenika glavnog pregovarača BiH za vođenje pregovora o pristupanju BiH u EU i osnivanja ureda glavnog pregovarača i zamjenika glavnog pregovarača BiH.

U-39/25 – U ovom predmetu Ustavni sud je zaključio da su osporene odredbe članka 54. stavak 1. točka m) i članka 62. st. 3. i 4. Zakona o visokom obrazovanju Zeničko-dobojskog kantona („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ br. 12/22, 15/24 i 5/25) inkompatibilne sa čl. 4. i 63. Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u Bosni i Hercegovini i člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer ne pružaju adekvatnu zaštitu od proizvoljnosti i u suprotnosti su s načelom akademske samouprave i autonomije sveučilišta zbog toga što su, u biti, razlozi zbog kojih upravni odbor može smijeniti rektora propisani normativno široko i neprecizno i omogućavaju široko diskrecijsko pravo javne vlasti da razriješi rektora, a što je jedina propisana sankcija, bez mogućnosti izricanja bilo kakve blaže mjere. S druge strane, Ustavni sud je zaključio da su odredbe članka 52. st. 1. i 2. Zakona o visokom obrazovanju Zeničko-dobojskog kantona u skladu sa čl. 4., 14., 15., 16., 18., 22. i 63. Okvirnog zakona i sa člankom I/2. Ustava Bosne i Hercegovine jer činjenica da je u upravnom odboru većina predstavnika osnivača, iz čijih redova se imenuje i predsjednik tog tijela, ne može per se dovesti do povrede akademske samouprave i autonomije ukoliko ingerencije upravnog odbora ne zadiru u sferu akademskih pitanja, odnosno pitanja koja su u isključivoj nadležnosti akademske zajednice i senata.

U-6/26 – Odlukom u ovom predmetu Ustavni sud je odbacio kao nedopušten zahtjev jedanaest članova Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine za utvrđivanje postojanja spora između Bosne i Hercegovine i entiteta Republika Srpska u svezi s donošenjem Odluke o izboru predsjednika Vlade Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 5/26) i Odluke o izboru članova Vlade Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 5/26) zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje. Ustavni sud je u obrazloženju svoje odluke istaknuo da donošenje osporenih odluka nije prouzrokovalo spor u smislu članka VI/3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine jer se radi o pitanju pravilnosti procedure izbora predsjednika i članova Vlade Republike Srpske koje je regulirano Ustavom Republike Srpske, a ne Ustavom Bosne i Hercegovine, i za koje je nadležan Ustavni sud Republike Srpske, a koje ni na koji način ne dovodi u pitanje podjelu nadležnosti između različitih razina vlasti ili institucija u Bosni i Hercegovini, za koje je isključivo nadležan Ustavni sud.

Razmatrajući Informaciju o reagiranju dijela opće, stručne, političke i druge javnosti koja je uključivala inicijative kojima se pokreće razmatranje „postojanja razloga za razrješenje“ suca Ustavnog suda Marina Vukoje, a koje su podnijeli dopredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković, te Dennis Gratz, zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, u svezi s istim pitanjem, Ustavni sud je istaknuo da pitanja profesionalnog i etičkog ponašanja sudaca razmatra s posebnom pažnjom i odgovornošću imajući u vidu značaj očuvanja povjerenja javnosti u integritet i ugled Suda. Ustavni sud je ukazao da su suci dužni u obavljanju svoje funkcije, kako u javnom tako i privatnom životu i ponašanju, voditi računa o očuvanju integriteta i ugleda Ustavnog suda, kao i osobnog sudačkog ugleda i integriteta.

Sve odluke usvojene na plenarnoj sjednici bit će dostavljene podnositeljima zahtjeva / apelantima u roku od mjesec dana i objavljene u što kraćem roku na internetskoj stranici Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.