Janakieski protiv Makedonije (br. 57325/19 i 16291/20, 14. novembar 2023. godine)

Produženje kućnog pritvora na osnovu relevantnih, ali nedovoljnih razloga • Preispitivanje kućnog pritvora nije u skladu sa zahtjevom „brzine“ • Kršenje člana 5. Konvencije

Činjenice i navodi podnosioca predstavke

a) Prvi krivični postupak protiv podnosioca predstavke

Podnosilac predstavke je bio ministar saobraćaja tužene države do maja 2015. godine. Javni tužilac je u februaru 2019. godine naložio istragu protiv pet lica, među kojima je i podnosilac predstavke, zbog sumnje da predstavljaju terorističku prijetnju ustavnom poretku i sigurnosti. Podnosiocu predstavke je istog mjeseca određen pritvor zbog rizika od bijega ili ometanja istrage. Pritvor je kasnije zamijenjen 30-dnevnim kućnim pritvorom. U periodu od marta do juna 2019. godine kućni pritvor produžen je pet puta zbog rizika od bijega ili ometanja istrage. U julu 2019. godine kućni pritvor je ukinut jer je podnosiocu predstavke u drugom pokrenutom krivičnom postupku određen pritvor. U međuvremenu, u maju 2019. godine, podignuta je i potvrđena optužnica protiv četiri lica, uključujući i podnosioca predstavke. Presudom prvostepenog suda iz jula 2021. godine podnosilac predstavke je osuđen na šest godina i tri mjeseca zatvora. Krivični postupak je još uvijek u toku.

b) Drugi krivični postupak protiv podnosioca predstavke

Javni tužilac je u junu 2019. godine pokrenuo istragu protiv podnosioca predstavke zbog zloupotrebe službenog položaja, zajedno sa još deset lica. Istog mjeseca podnosiocu predstavke je određen pritvor u trajanju od trideset dana. U augustu 2019. godine odlukom po žalbi pritvor je zamijenjen 30-dnevnim kućnim pritvorom koji je trajao do septembra 2019. godine. U decembru 2019. godine podnosilac predstavke je optužen za zloupotrebu službenog položaja. Kućni pritvor mu je produžen još 15 puta zbog rizika od bijega. U februaru 2021. godine kućni pritvor je ukinut jer je podnosiocu predstavke određen kućni pritvor u drugom krivičnom postupku. Krivični postupak je u toku pred prvostepenim sudom.

Podnosilac predstavke se, između ostalog, žalio na nedostatak relevantnih i dovoljnih razloga za njegovo lišavanje slobode i nedostatak brzog preispitivanja lišenja slobode prema članu 5. st. 1, 3. i 4. Konvencije.

Ocjena Evropskog suda

a) Mjesto lišenja slobode i period koji treba uzeti u obzir

Evropski sud (u daljnjem tekstu: Sud) istakao je da se za ocjenu razloga za ograničenje slobode primjenjuju isti kriteriji bez obzira na mjesto gdje je podnosilac predstavke pritvoren. U smislu pritužbe na osnovu člana 5. stav 3. Konvencije, Sud je kumulativno uzeo u obzir cijeli period koji je podnosilac predstavke u predmetnom postupku proveo u pritvoru i kućnom pritvoru. Sud je utvrdio da je u tom predmetu relevantni period za pritužbu podnosioca predstavke prema članu 5. stav 3. Konvencije počeo u februaru 2019. godine i završio u februaru 2021. godine, kada je njegov kućni pritvor u drugom krivičnom postupku obustavljen. Shodno tome, period koji treba uzeti u obzir je dvije godine i tri dana. U kontekstu dva krivična postupka, podnosilac predstavke je kontinuirano lišen slobode od februara 2019. do februara 2021. godine.

b) U pogledu razumnosti trajanja i opravdanosti lišenja slobode

Sud je konstatirao da je pritvor podnosiocu predstavke u periodu od februara do juna 2019. godine, te od juna do decembra 2019. godine određen zbog opasnosti od bijega ili ometanja istrage. Također, Sud je istakao da je i nakon podizanja optužnice kućni pritvor podnosiocu predstavke u periodu od decembra 2019. do februara 2021. godine bio zasnovan isključivo na riziku od bijega. Sud je ukazao da su razlozi navedeni u svim nalozima za produženje pritvora od decembra 2019. do februara 2021. godine bili vrlo slični i ponavljali su se, te da sudovi nisu izvršili suštinsku analizu ličnih okolnosti podnosioca predstavke. Sudovi nisu proveli odgovarajuću ocjenu opravdanosti kontinuiranog kućnog pritvora podnosioca predstavke uprkos proteklom vremenu. Svi nalozi o produženju pritvora sadržavali su izjavu da bi druge alternativne mjere koje bi zamijenile kućni pritvor bile neadekvatne. Međutim, osim zvanične izjave u tom smislu, domaći sud nije dao nikakve konkretne razloge za taj zaključak na osnovu ličnih okolnosti podnosioca predstavke. Sud koji je odlučivao o žalbama podnosioca predstavke nije otklonio te nedostatke. Njegove odluke ostale su na sličan način uopćene i ponavljajuće. Sud je smatrao da su domaći sudovi, propuštajući da se bave konkretnim činjenicama i pozivajući se samo na težinu optužbi i moguću kaznu, najmanje od decembra 2019. godine produžili lišavanje slobode podnosiocu predstavke zbog razloga koji, iako su bili „relevantni“, nisu bili „dovoljni“. Sud je zaključio da je došlo do povrede člana 5. stav 3. Konvencije.

c) U odnosu na navode u vezi s brzinom preispitivanja u smislu člana 5. stav 4. Konvencije

Sud je ukazao da je postupak za preispitivanje pritvora u konkretnom slučaju trajao između 18 i 28 dana. Sud je podsjetio na raniju praksu u kojoj je utvrdio da su takva odlaganja prekomjerna. Sud je također ukazao da su u više navrata drugostepene odluke donesene vrlo blizu isteka perioda kućnog pritvora, te da takva praksa žalbu protiv prvostepenog rješenja o lišenju slobode čini uzaludnom i lišava je suštine. Sud je naveo da je podnosilac predstavke izjavljivao više žalbi na prvostepene naloge. Dok podnosilac predstavke mora očekivati da takva praksa može utjecati na dužinu sudskog preispitivanja, sama ta činjenica ne može opravdati sveukupno kašnjenje u odlučivanju o tim žalbama. Slična razmatranja važe i za činjenicu da su, u nekim slučajevima, viši sudovi održali javnu sjednicu ili ročište. Sud je također ukazao da su dostavljanje žalbe podnosioca predstavke javnom tužiocu i dostavljanje njegovog odgovora na žalbu podnosiocu predstavke proceduralni koraci za osiguranje kontradiktornosti postupka i jednakosti stranaka, što nužno utječe na dužinu postupka. Međutim, podsjetio je da je na državi da organizira svoj pravosudni sistem na takav način da omogući sudovima da ispoštuju zahtjeve iz člana 5. stav 4. Konvencije. Sud je utvrdio da domaći sudovi nisu ispoštovali uvjet „brzine“ sadržan u članu 5. stav 4. Konvencije te je utvrdio povredu.

Copyrights @ 2024 Ustavni sud BiH Sva prava zadržana.