U skladu s iznesenim stajalištima, postupak u kojem je apelant obvezan platiti carinske i druge uvozne dažbine ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Slijedi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-382/04 od 23. ožujka 2005. godine, stavak 6.

Postupak plaćanja obveza koje proizlaze iz poreznog (javnog) prava ne spada u djelokrug prava zagarantiranih člankom 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-529/04 od 12. travnja 2005. godine, stavak 6., obveza uplate javnih prihoda, apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom BiH

Postupak koji se tiče unovčavanja imovine dužnika radi namirenja vjerovnika ni na koji način se ne tiče „građanskih prava i obveza“ apelanata kao vjerovnika budući da su oni prijavom na javno nadmetanje pokušali steći pravo na imovinu, što nije „građansko pravo ili obveza“, pa stoga ne ulazi u djelokrug članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-914/04 od 12. travnja 2005. godine, stavak 12., stečajni postupak

Odlučivanje o kretanju i boravku stranaca isključiva je nadležnost državnih organa i ne može se podvesti pod koncept „građanskih prava i obveza“, zaštićen člankom 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-244/05 od 9. veljače 2006. godine, stavak 7.

Odluka Općinskog vijeća da u skladu s postojećim kriterijima neposrednom nagodbom radi proširenja dvorišta dodijeli građevinsko zemljište apelantovom susjedu, koji, i inače, na temelju zakupa isto zemljište nesmetano koristi dulje od deset godina, predstavlja akt raspolaganja. Stoga se u konkretnom slučaju ne radi o utvrđivanju apelantovih građanskih prava i obveza i on protiv osporene presude kojom je pobijao navedenu odluku o dodjeli zemljišta susjedu ne uživa zaštitu u smislu navedenog ustavnog prava, pa slijedi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1038/05 od 14. ožujka 2006. godine, st. 6. i 7.

Pravo stranca da se nastani u određenoj zemlji, prema stajalištima Europskog suda za ljudska prava, spada u domenu javnog prava svake zemlje. Ako je određena zemlja uskratila pravo boravka, pa i privremenog, stranoj osobi zbog zakonom propisanih razloga, to se smatra aktom države koji pripada njezinoj javno-pravnoj domeni i ne uživa zaštitu članka 6. Europske konvencije kao „građansko pravo ili obveza“. Shodno tome, mada takva odluka može imati određeni utjecaj na apelantova građanska prava i obveze, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima osigurava javno saslušanje, niti druge zahtjeve iz članka 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1189/05 od 12. travnja 2006. godine, stavak 8.

Postupak u kojem je apelantu kao državnom organu naloženo ponovo provesti natječaj radi izbora na radno mjesto, a nakon što je prethodni nezakoniti natječaj poništen, nije postupak u kojem su utvrđivana neka apelantova građanska prava i obveze. Stoga, u konkretnom slučaju nije primjenjiv članak II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-1929/05 od 12. rujna 2006. godine, stavak 6.

U proceduri koja se odnosi na rukovođenje glavnom raspravom ne utvrđuju se građanska prava i obveze. U skladu s navedenim, ishod takve procedure nije odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obveza. Stoga, članak 6. stavak 1. Europske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju, pa se apelacija odbacuje kao nedopuštena jer je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2160/05 od 20. listopada 2006. godine, st. 9. i 10.

Apelant se u apelaciji žali na povredu članka 6. Europske konvencije jer smatra da se o poništavanju apelantove odluke o imenovanju kandidata na poslove vatrogasca trebalo odlučivati u upravnom sporu, a ne u parničnom postupku. Budući da članak 6. Europske konvencije garantira da „svatko tijekom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obvezama [...] ima pravo na pravičnu i javnu raspravu [...]“, u konkretnom slučaju prava na čiju povredu se apelant žali ne potpadaju pod „građanska prava i obveze“ u okviru značenja članka 6. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2104/05 od 9. studenog 2006. godine, stavak 17.

U proceduri izdavanja dokumenata iz zbirke isprava zemljišnih knjiga ne utvrđuju se građanska prava i obveze.
• Odluka o dopustivosti broj AP-299/07 od 3. travnja 2008. godine, stavak 6.

Ustavni sud smatra da se u postupku u kojem su redovni sudovi odlučivali o apelantovom prijedlogu za ukidanje klauzule pravomoćnosti nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obvezama u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, u predmetnom postupku redovni sudovi su samo rješavali o procesnim pitanjima koja se tiču ispunjenja uvjeta za ukidanje klauzule pravomoćnosti, te stoga ishod takve procedure ne može biti odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obveza.
• Odluka o dopustivosti broj AP-459/08 od 12. lipnja 2008. godine, stavak 8.

Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, koji ima karakteristike spora proizašlog iz izbornog procesa, nije odlučivano o apelantovim građanskim pravima i obvezama, nego o njegovim političkim pravima. Budući da garancije iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3593/08 od 18. prosinca 2008. godine, stavak 10.

Izborni sporovi koji se odnose na izabrane dužnosnike izlaze iz građanskih i kaznenih okvira članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2418/06 od 18. prosinca 2008. godine, sukob interesa

Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o kakvim apelantovim građanskim pravima i obvezama, već se odlučivalo o zakonitosti odluke koju je donijela apelantica (Skupština Brčko distrikta Bosne i Hercegovine) u okviru ovlaštenja koje proizlazi iz njene pozicije nositelja zakonodavne vlasti. Stoga se apelantičini navodi o povredi prava na pravično suđenje moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3080/11 od 23. rujna 2011. godine, stavak 15.

U konkretnom slučaju riječ je o postupku u kojem je po službenoj dužnosti raspravljano o pitanju moguće povrede pravila i propisa Agencije koju je eventualno počinio RTVFBiH u emisiji „60 minuta“. Ustavni sud dalje primjećuje da Agencija u takvom postupku, u smislu članka 46. stavak 3. Zakona o komunikacijama, ako utvrdi postojanje prekršaja, ima ovlaštenja da razmjerno prekršajima prema počinitelju primijeni izvršne mjere propisane navedenom zakonskom odredbom. Ustavni sud, dalje, primjećuje da je u predmetnom postupku donesen prvostupanjski akt kojim je taj postupak obustavljen jer je utvrđeno da RTVFBiH predmetnim programom nije prekršio propise te agencije, kao i drugostupanjski akt kojim je taj prvostupanjski akt potvrđen, a protiv kojeg je apelant podnio tužbu Sudu BiH, koja je osporenim rješenjem Suda BiH odbačena pozivanjem na članak 25. stavak 3. ZUS-a (kojim je propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da je očigledno da se upravnim aktom koji se tužbom osporava ne dira u pravo tužitelja ili u njegov neposredni osobni interes utemeljen na zakonu). Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud konstatira da se u konkretnom postupku pred Agencijom, koji je okončan aktom protiv kojeg je apelant podnio tužbu Sudu BiH, nije raspravljalo o apelantovim građanskim pravima i obvezama, već je zapravo sporno bilo je li RTVFBiH kao treća osoba u predmetnoj emisiji povrijedio pravila i propise Agencije, te postoje li u skladu s tim uvjeti za primjenu mjera prema toj osobi iz članka 46. stavak 3. Zakona o komunikacijama. U prilog tome govore i sami apelacijski navodi kojima apelant ukazuje da „postupak nije vođen radi zaštite apelantovih subjektivnih prava“ i da je „suština ovog postupka bila da [Agencija] kao nadležni regulator utvrdi kršenje Zakona o komunikacijama i Kodeksa o emitiranju radio-televizijskog programa i da sankcionira TV emitera“. Dakle, s obzirom na to da se u predmetnom postupku nije raspravljalo o apelantovim građanskim pravima i obvezama, apelant ne može uživati zaštitu prava garantiranih člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, uključujući i pravo na pristup sudu, uslijed čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-2649/14 od 15. veljače 2017. godine, stavak 17.

U okolnostima konkretnog slučaja sporno nedostavljanje izvoda iz Centralnog biračkog spiska radi provođenja referenduma ne potpada pod građanski aspekt.
• Odluka o dopustivosti broj AP-3805/16 od 15. veljače 2017. godine, stavak 15.

U odnosu na navode o kršenju članka 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud ukazuje da navedeni članak u relevantnom dijelu glasi da „svaki građanin ima pravo i mogućnost da bez ikakve diskriminacije spomenute u članku 2. i bez neutemeljenih ograničenja: [...] b) bira i da bude biran na povremenim istinskim, općim, jednakim i tajnim izborima koji osiguravaju slobodno izražavanje volje birača“. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju apelant politička stranka, a ne građanin u smislu navedenih odredbi, Ustavni sud smatra da se garancije iz članka 25. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima ne mogu primijeniti na predmetni postupak. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje na stajalište Odbora za ljudska prava Ujedinjenih naroda prema kojem je Prvim fakultativnim protokolom uz Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima Odboru za ljudska prava (HRC) dodijeljena nadležnost za razmatranje prigovora glede navodnih povreda Pakta od države stranke Protokola (čl. 1. i 2. Fakultativnog protokola). To je izričito ograničeno na pravo pojedinaca na podnošenje predstavki. Stoga se, u pravilu, prigovori koje u svoje ime podnose nevladine organizacije, udruge, političke stranke ili korporacije proglašavaju nedopuštenim zbog nedostatka stranačke sposobnosti (vidi, naprimjer Osobe s invaliditetom u Italiji protiv Italije, predstavka broj 163/1984). Imajući u vidu navedeno, ovi apelantovi navodi su također ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
• Odluka o dopustivosti broj AP-7518/18 od 10. siječnja 2019. godine, stavak 10.