Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Krstan Simić i Mirsad Ćeman na sjednici održanoj 11. novembra 2009. godine, u predmetu broj AP 2656/07, rješavajući apelaciju Političke stranke Zavičajni socijaldemokrati – Mile Marčeta Drvar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tač.1. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU  O  DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Političke stranke Zavičajni socijaldemokratiMile Marčeta Drvar, podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Iž-16/07 od 27. jula 2007. godine i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, broj 01-07-1-2138/07 od 19. jula 2007. godine, u odnosu na član 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda,  zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Političke stranke Zavičajni socijaldemokratiMile Marčeta Drvar, podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Iž-16/07 od 27. jula 2007. godine i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, broj 01-07-1-2138/07 od 19. jula 2007. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Političke stranke Zavičajni socijaldemokratiMile Marčeta Drvar,  podnesena protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine, broj Iž-16/07 od 27. jula 2007. godine i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, broj 01-07-1-2138/07 od 19. jula 2007. godine,  u odnosu na član 1. tačka 1– - Aneks 3 - Sporazum o izborima i član 7.(7.3) Priloga Aneksu 3. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1.                  Politička stranke Zavičajni socijaldemokrati – Mile Marčeta Drvar (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 28. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj Iž-16/07 od 27. jula 2007. godine i odluke Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: CIK), broj 01-07-1-2138/07od 19. jula 2007. godine.

2.                  Odlukom CIK, broj 01-07-1-2138/07 od 12. jula 2007. godine, objavljeni su rezultati prijevremenih izbora održanih 1. jula 2007. godine za načelnika Opštine Drvar/Istočni Drvar (u daljnjem tekstu: Odluka o rezultatima izbora) te je utvrđeno da je za načelnika izabran Đuro Josipović iz Socijalističke partije. Članom 3. odluke je utvrđeno da se nakon objave rezultata CIK može podnijeti zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića u roku od tri dana na način i u formi kako je propisano članom 5.30 stav (4) Izbornog zakona BiH (u daljnjem tekstu: Izborni zakon).

3.                  CIK je odlukom, broj 01-07-1-2138/07od 19. jula 2007. godine, odbila zahtjev apelanta za ponovno brojanje glasačkih listića podnesen na Odluku o rezultatima izbora. U obrazloženju odluke je navedeno da je zahtjev blagovremen i potpisan od strane predsjednika političke stranke te je utvrđeno da je zahtjev nije podnesen u smislu člana 5.30 stav (4) Izbornog zakona iz razloga što nisu navedene činjenice koje opravdavaju ponovno brojanje uključujući članove Izbornog zakona koji nisu poštovani ili su prekršeni (u smislu tačke 2. navedenog člana), nije naveden približan broj glasačkih listića za koje se vjeruje da nisu ispravni (u smislu tačke 3. navedenog člana) te nije navedeno kako bi ova povreda zakona uticala na izborne rezultate (u smislu tačke 4. navedenog člana). Nadalje je navedeno da je CIK u smislu člana član 5.30 stav (5) razmotrila apelantov zahtjev te utvrdila da zahtjev ne ispunjava uvjete iz člana 5.30. stav (4) tač.2., 3. i 4. Izbornog zakona iz kojih razloga je apelantov zahtjev odbijen kao neosnovan.

4.                  Rješenjem Suda BiH, broj Iž-16/07 od 27. jula 2007. godine, odbijena je žalba apelanta izjavljena protiv odluke CIK, broj 01-07-1-2138/07od 19. jula 2007. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je iz spisa vidljivo da su 1. jula 2007. godine održani prijevremeni izbori za načelnika Opštine Drvar, da je apelant 3. jula 2007. godine uputio dopis CIK žaleći se na nepravilnost u provođenju izbora te da je 6. jula 2007. godine od strane CIK obaviješten da su prigovori preuranjeni te da nakon objavljivanja rezultata, shodno članu 5.30 Izbornog zakona, može tražiti ponovno brojanje glasačkih listića. Nadalje je navedeno da je apelant nakon objave Odluke o rezultatima izbora  CIK podnio zahtjev za ponovno brojanje glasačkih listića. Sud BiH je ocijenio da je CIK u apelantovom slučaju potpuno i pravilno utvrdila činjenično stanje i izvela pravilan zaključak koji je u potpunosti prihvatio Sud BiH budući da zahtjev apelanta nije podnesen u skladu sa članom 5.30 stav (4) Izbornog zakona. Tom odredbom je propisano da CIK može razmatrati zahtjev za ponovno brojanje ako su između ostalog ispunjeni sljedeći uvjeti «da su u zahtjevu tačno navedene činjenice koje opravdavaju ponovno brojanje uključujući i članove ovog zakona koji nisu poštovani ili su prekršeni» (točka 2.) kao i da je «u zahtjevu naveden približan broj glasačkih listića za koje se vjeruje da nisu ispravni» (tačka 3.) te «da je u zahtjevu navedeno kako bi ova povreda zakona uticala na izborne rezultate» (tačka 4.). Sud je naveo da se iz apelantovog zahtjeva vidi da ne ispunjava ni jedan od navedenih uvjeta te je zaključio da samo izražavanje sumnje u nepravilnosti nije dovoljan razlog da CIK naloži ponovno brojanje glasačkih listića te da je stoga CIK pravilno odlučila kad je odbila zahtjev apelanta za ponovno brojanje glasačkih listića. Konačno sud BiH je ocijenio neosnovanim navode žalbe  da apelant nije imao dovoljno vremena da priloži dokaze budući da su izbori održani 1. jula a rezultati objavljeni 12. jula 2007.godine.

5.                  Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, prava iz člana 1. tačka 1- Aneksa 3 - Sporazum o izborima i član 7.(7.3) Priloga Aneksu 3. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. U apelaciji se navodi da postupak provođenja opoziva izbora nije sproveden u skladu sa Ustavom i zakonima BiH, da je «osporeno pravo 31 građanina a preko 100 građana moglo glasati iz drugih opština glasalo za izbor načelnika na navedenim izborima. Organizovana šumska mafija provela opoziv i izbor načelnika u opštine istočni Drvar». Nadalje se navodi da je «Povredu napravila Centralna izborna komisija BiH, Ministarstvo lokalne uprave i samouprave RS, CIPS. u Mrkonjić Gradu nadležnom za izdavanje lični dokumenata za opštinu istočni Drvar». Apelant je uz apelaciju dostavio samo rješenje Suda BiH.

6.                  Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

            Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu  kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

            Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

            Član 16. stav 4 tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

Dopustivost prima facie

7.                  Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

8.                  U kontekstu ispitivanja ovih apelantovih navoda Ustavni sud ukazuje da u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9.                  U vezi s tim Ustavni sud zapaža da su Sud BiH i CIK u obrazloženju svojih odluka, dali jasne i nedvojbene razloge zbog kojih je odbijena žalba odnosno zahtjev apelanta za ponovno brojanje glasačkih listića nalazeći da zahtjev ne ispunjava uvjete iz člana 5.30. stav (4) tač.2., 3. i 4. Izbornog zakona. Naime utvrđeno je da u apelantovom zahtjev nisu navedene činjenice koje opravdavaju ponovno brojanje uključujući odredbe Izbornog zakona koji su prekršene, da nije naveden približan broj glasačkih listića za koje apelant smatra da nisu ispravni niti je navedeno kako bi povreda zakona na koju se apelant poziva uticala na izborne rezultate. Iz navedenog proizilazi da u konkretnom slučaju nema ništa što bi ukazivalo na proizvoljnu primjenu člana 5.30 stav 4. Izbornog zakona, koja je mogla dovesti u pitanje apelantovo uživanje prava na slobodne izbore.

10.              S druge strane Ustavni sud zapaža da apelant i u apelaciji osim paušalnog navođenja da postupak provođenja opoziva izbora nije sproveden u skladu sa Ustavom i zakonima BiH, nije Ustavnom sudu dostavio bilo kakve dokaze koji bi sa dovoljnom jasnoćom pokazivali da je  navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća. U vezi s tim Ustavni sud sud ukazuje da apelantovo nezadovoljstvo osporenim odlukama i ishodom ovog postupka ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima te zaključuje da su navodi o povredi pravo na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju očigledno prima facie  neosnovani.

Dopustivost ratione materiae

11.              Apelant se također žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj odluci broj AP-35/03 od 28. januara 2005. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 30/05, stav 35) zaključio da pravo na slobodne izbore nije građansko pravo, već ono spada u subjektivno političko pravo koje se odnosi na «pravo glasa» i «pravo da se bude biran na izborima za zakonodavne organe».

12.              Budući da se u konkretnom slučaju radi o apelaciji koja je podnesena zbog navodne povrede prava na slobodne izbore iz člana 3. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju Ustavni sud zaključuje da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenljiv u konkretnom slučaju, s obzirom da u postupku koji je okončan osporenom odlukom Suda BiH nisu utvrđivana apelantova «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Iz navedenog proizilazi da su navodi apelanta u vezi povrede prava na pravično suđenje inkopatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Nenadležnost

13.              Apelant je nadalje naveo da su osporenim odlukama povrijeđena njegova prava iz člana 1. tačke 1. Aneksa 3 - Sporazum o izborima i član 7.(7.3) Priloga Aneksu 3. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je u svojoj odluci broj U-8/05 od 26. maja 2006. godine (objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 87/06, stav 13) zaključio da je Ustavnom sudu «data nadležnost da vrši kontrolu ustavnosti u odnosu na odredbe Ustava Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustavnom sudu nije data nadležnost da vrši kontrolu ustavnosti u odnosu na odredbe ostalih aneksa Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini». Ustavni sud smatra da se ovaj stav, neovisno od činjenice da se isti odnosio na nadležnost Ustavnog suda u predmetima ocjene ustavnosti, analogno može primijeniti i u ovom slučaju budući da Ustavni sud prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine «ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu».

14.              Obzirom da apelant ukazuje na pitanja koja su regulirana Aneksom 3. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini a ne Ustavom (Aneks 4), Ustavni sud smatra da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine nije nadležan da ispituje da li su osporenim odlukama povrijeđena prava apelanta koja nisu regulirana Ustavom Bosne i Hercegovine.

15.              Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. i stav 4. tač.1. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje i ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16.              U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

                                                                                                Predsjednik

                                                                                                Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

 

                                                                                                prof. dr. Miodrag Simović